Tekstovnica

Prošli tjedan sam u knjižari Fraktura sudjelovala na odličnom razgovoru o prijevodnoj kritici pod nazivom Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći . Razgovor je moderirala teoretičarka i prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, a govorile smo prevoditeljica  Vanda Mikšić  i ja.  U odličnoj atmosferi govorile smo o važnosti prijevoda i prevoditelja u društvu, o prevoditeljima za koje se možemo vezati poput pisaca, o raznim teorijama prevođenja te o vezi između teksta prijevoda i književne kritike. Pokušale smo definirati razliku između prijevodne kritike i kritike prijevoda, i govorile općenito o kritici u javnom intelektualnom prostoru. Spominjale smo divan roman Dezorijentalna  (Meandarmedia, 2020.) kojeg je prevela Vanda Mikšić , a ja sam napisala kritiku za portal Ideje.hr. Na kraju smo govorile o fantastičnoj knjizi O prijevodima i prevođenju (Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, 2014.), sakupljene kolumne u kojima je Josip Tabak 50-ih i 60-ih godina kriti...

Godina je čitanja, a mene uvijek zanima kako čitati i preporučivati dobru literaturu, pa sam u sklopu udruge Blaberon organizirala književnu radionicu KABINET ČUDA koja će se odvijati u knjižari Fraktura. Zamišljena je kao čitateljski klub – radionica u nazivu signalizira aktivniji kritički pristup svih uključenih. Ideja je da se sastajemo jednom mjesečno i raspravljamo o zadanom naslovu (još uvijek je sve preko zooma, nadamo se da ćemo uskoro moći i uživo, u knjižari). Ciljevi radionice su stvaranje stabilne čitateljske zajednice, proširivanje načina razmišljanja o književnosti i iskorištavanje njezina utopijskog potencijala. Čitaju se dobra književna djela, promovira se ozbiljno shvaćanje književnog medija – njegove umjetničke karakteristike, ne zaboravljajući njegovu društvenu ulogu i politički potencijal koji se ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Radionica služi otvaranju umova: život se odvija kao rasuti teret, a priče tim odvojenim događajima daju viši smi...

Krajem prošle godine u Kulturno informativnom centru razgovarala sam s pjesnikinjom Sanjom Baković . Svidjelo mi se što njezina zbirka pjesama „Autobus za Trnavu“ (Meandarmedia, 2020.) svakodnevicu pretače u poeziju, opisuje ono nevidljivo i zatureno – rubne dijelove grada, ljude koji su isključeni, zaboravljeni, izostavljeni iz događanja, a dotiče se i ženske egzistencije u društvu – činjenice da često previđamo nasilje koje žene trpe, da o tome kolektivno šutimo. No knjiga je samo povod za razgovor koji obuhvaća i širu temu povezanosti poezije i društvenog trenutka u kojem se nalazimo. U razgovoru smo se pitale što je angažirana poezija i na što ona može utjecati? Može li umjetnost pokrenuti danas nam toliko potrebnu empatičnost prema drugima? Kako je i zašto pokrenuta platforma Odvalimo se poezijom ? Čitaju li ljudi danas poeziju i koja je razlika između pjesničkog i običnog jezika? Odvalimo se poezijom možete pratiti na Facebooku .  Pogledajte cijeli razgovor.

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Prošli tjedan sam organizirala zoom tribinu o fantastičnoj knjizi britansko-turske spisateljice  Elif Shafak : Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela  (Hena com, 2020., prev. Mirna Čubranić). Na tribini su govorile teoretičarka i prevoditeljica Anda Bukvić Pažin i urednica Nermina Husković iz izdavačke kuće Hena com. Razgovor je bio ugodan, zanimljiv, baš sam uživala, i nadam se da će postići ono što sam željela: da bude nagovor na čitanje ove knjige. Jer Elif Shafak je zanimljiva autorica, moderna, pametna, spisateljica koja u svim svojim knjigama propitkuje stereotipove, zalaže se da gledamo šire i mislimo dublje, da uključimo one koji su nevidljivi i isključeni - a posebno mi se sviđa njezina poruka da nas život možda razdvaja, ali nas priče mogu ponovno spojiti i povezati. Ova knjiga je potaknuta pandemijom i svim drugim problemima na koje se korona nalijepila. Jako je relevantna - poručuje nam da je u redu da se u izvanrednoj situaciji ne osjećamo dobro, pita nas ...

Neke su knjige neusporedive. Jedinstvene. Same. Poput otoka. Takav je Slani mrak Lore Tomaš (Hena com, 2020.). Čitala sam ga s užitkom, uronila duboko u njega, u fikcionalizirane živote otočana – i razmišljala da je šteta što ne mogu napisati tekst o toj knjizi. Jer se nemam za što uhvatiti – nemam je s čime usporediti.  Dok nisam shvatila – tekst trebam baš zato napisati. Jer želim preporučiti taj užitak u čitanju potpuno jedinstvene, inovativne knjige. To je tekst s kojim se možete sjediniti, možete lako iz teksta prelaziti u život o kojem čitate, zamišljati ga i domišljati. Lora Tomaš veze tekst iz svjedočanstava kazivača i kazivačica, stvarajući oživotvoreni tekst, omogućujući nam uron u život preko teksta, u duh vremena, prostora i mentaliteta. Uz to što je životan, iz Slanog mraka kulja poezija, vrlo je metaforičan i povremeno nadrealističan.  Stvarnost je možda moguće ispisati jedino po predosjećaju , rekao je Lori Tomaš jedan otočanin. Nije li to divno? Stvarnost nam...

OROČENO VRIJEME Teži dolaze dani: Na opoziv oročeno vrijeme već je vidljivo na obzoru. Uskoro ćeš morati zavezati cipelu, otjerati pse natrag u obore. Jer utrobe su riba ohladnjele na vjetru. Siromaški gori svjetlo vučika. Tvoj pogled pluži u magli: na opoziv oročeno vrijeme vidljivo je na obzoru. Prijeko tone ti ljubljena u pijesak, on penje se oko njene lepršave kose, upada joj u riječ, nalaže joj šutnju, zatječe je smrtnu i voljnu za oproštaj nakon svakog zagrljaja. Ne osvrći se, Zaveži cipelu. Pognaj pse. Baci ribe u more. Pogasi vučike! Teži dolaze dani. ( Die gestundete Zeit ) U OLUJI RUŽA Kud god se okrenuli u nevremenu ruža, noć je osvijetljena trnjem, a grom lišća, što je tako tiho bilo u grmlju, slijedi nas sad u stopu. ( Im Gewitter der Rosen ) SJENE RUŽE SJENE Pod nekim tuđim nebom sjene ruže sjene na tuđoj zemlji između ruža i sjena u tuđoj vodi moja sjena ( Schatten Rosen Schatten ) REKLAMA Kud god krenuli bez brige budite bez brige kad se spusti mrak i dođe zima budit...