Tekstovnica

Neke knjige su naoko jednostavne, napisane svakodnevnim jezikom i govore o svima poznatim temama, ali nas osvajaju načinom na koji su napisane. Kriminalističko-ljubavni roman austrijske spisateljice Judith W. Taschler Profesorica (prev. Anda Bukvić Pažin , Leykam international , 2006.) točno je takva knjiga. Pogodna je za zahtjevne i nezahtjevne čitatelje, za one koji vole ljubiće i krimiće - ali zbog neobičnosti načina na koji je priča ispričana - svakako je i za one koji ljubiće i krimiće ne čitaju nikad ili vrlo rijetko (kao što sam ja!) O tom smo romanu u rujnu razgovarali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda . Profesorica govori o dvoje ljudi koji se susreću nakon mnogo godina, i to nakon što su nekad u prošlosti bili ljubavni par. Ponovni susret će im pokazati da svoju prošlost pamte posve drugačije i da se život zapravo sastoji od mnoštva priča koje o njemu pričamo. Njihova je priča ispričana kroz mailove kojima se dopisuju, priče koje jedni drugome pričaju, u romanu koji on...

Zašto se vraćati klasicima, osobito - zašto danas čitati Shakespearea i gledati njegove predstave? Ako vas zanima odgovor na to vječno pitanje - svakako posegnite za knjigom Learovanje: Shakespeare ispod kože  književne kritičarke, teoretičarke i spisateljice Nataše Govedić ( Naklada Ljevak , 2025.). O toj smo knjizi u lipnju razgovarali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda . Zasnovana je na Shakespeareovoj drami Kralj Lear iz 17. st. (nevjerojatno aktualnoj i danas!), a motivirana činjenicom da se ove godine u brijunskom kazalištu Ulysses ta drama zadnji put izvodi nakon čak 25 godina - u režiji Lenke Udovički i s Radom Šerbedžijom koji tumači naslovnu ulogu kralja Leara. Learovanje Nataše Govedić   je radna bilježnica ili knjiga-kolaž: sastoji se od intervjua s ljudima uključenima u brijunsku predstavu Kralj Lear (govore  Rade, Nina i Lucija Šerbedžija , Lenka Udovički , Ksenija Marinković , Miodrag Krivokapić , Dado Ćosić ,  Ivica Buljan i drugi), od kritik...

Prije nekoliko godina u Frakturi je objavljena zbirka iranske pjesnikinje Mejmanat Zolkadr Mirsadeki Prije zimskog sna  u prijevodu Ebtehaja Naveyja i prepjevu Enesa Kiševića . Ta je knjiga zapravo izbor iz njezine četiri pjesničke zbirke.  Dizajn naslovnice: Danijel Žeželj Pjesnik Mohammad Reza Shafiei Kadkani u pogovoru piše da su stihovi Mejmanat Zolkadr Mirsadeki jedan od najboljih primjera iranskog modernog pjesništva. Rođena je 1937. u Iranu, djetinjstvo i mladost provela je u Širazu, gradu pjesnika. Otac joj je bio pjesnik, novinar i politički aktivist, pa je stihove počela pisati rano. Počela je s klasičnim formama, da bi se 60-ih okrenula novim poetskim tendencijama. Pisala je i dječje knjige i bajke.   Ovu sam knjigu čitala puno puta, zavodljiva je, sviđa mi se što vrlo moderno piše o tradicionalnim temama - taj spoj na mene djeluje vrlo umirujuće. Stihove Mejmanat Zolkadr Mirsadeki ne čitam s mozgom, ne promatram ih nimalo racionalno i analitičk...

Kad sam ljetos na ovom blogu pisala tekst o djeci i ratu , čitala sam razne knjige o ratu - za djecu i za odrasle, i novinarske reportaže i znanstvene radove i književnost.... i primijetila da praktično nema knjiga o miru ni o pacifizmu - i da je ta tema općenito nepostojeća u javnoj sferi. Možete li uopće zamisliti političku emisiju o pacifizmu, odupiranju vojnom roku, demilitarizaciji? S obzirom na to da oko nas bukte razni manji i veći ratovi i sukobi - nedostatak takvih tema mi se čini poguban. Kao da mogućnost mira uopće ni ne počinjemo uzimati u obzir?  I zašto bi se mir uvijek morao misliti u odnosu na rat? Zato sam snimila preporuku za dvije knjige o mogućnostima izgradnje mira - eseje Marije Montessori "Odgoj i mir" (to su njezina predavanja iz 30-ih godina, objavljena u izdavačkoj kući Salesiana i prijevodu Lee Hlad ) i znanstvenu knjigu "Oaze mira u pustošima rata" Valentine Otmačić nedavno objavljenu u izdavačkoj kući Srednja Europa .   Pogledajte prep...

Sigurno ste čitali roman Kristiana Novaka   Ciganin, ali najljepši ( OceanMore ), objavljen u brojnim izdanjima i zasluženo nagrađen mnogim nagradama. To je napeta i povremeno strašna priča koju nam donosi nekoliko vrlo uvjerljivih nepouzdanih pripovjedača. Progovara o diskriminaciji Drugih (koji su u ovom slučaju Romi, migranti, ali i jedna žena), o predrasudama i strahovima koji su duboko, duboko zakopani u nama. Volim čitati romane Kristiana Novaka, sa zanimanjem pratim svaki novi koji izađe - sve od Črne mati zemle, preko Ciganina, ali najljepšeg , pa do Slučaja vlastite pogibelji.   Novak ima nos za aktualne teme, ali ono što ga čini vrhunskim piscem nisu teme - nego stil pisanja. Jezik njegovih romana je dinamična mješavina dijalekta i standarda koja vrlo dobro oslikava likove koji govore. Ako se želite podsjetiti romana  Ciganin, ali najljepši , ako ga želite ponovno pročitati (a sve su dobre knjige vrijedne ponovnog čitanja!) ili želite dobiti uvid u to kako su ga...

Jeste li čuli za švicarsko-njemačkog modernističkog pisca ROBERTA WALSERA (1878-1956) kojem su se divili Walter Benjamin, Thomas Mann i Franz Kafka?   Ako ste zaboravili što su klasici, ako vam je potrebna knjiga za polagana čitanja da vas izbavi od brzine svakodnevice, buke koja ne prestaje i blještećih ekrana s kojih se sve teže skidamo, ako vam je dozlogrdila stalna pragmatičnost i usmjerenost cilju - Walser je idealan pisac za vas. Prije nekoliko godina u izdavačkoj kući Bodoni objavljena je Walserova dulja novela ili kraći roman Šetnja  u prijevodu Milana Soklića , s vrlo suptilnim ilustracijama Ivane Jurić . O toj smo knjizi u ožujku raspravljali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda  a ja sam o njoj već i pisala, osobito o odnosu hodanja i kreativnosti: tekst  možete pročitati ovdje. Walser je Šetnju sam nazvao fantazijom. U njoj se naoko ništa ne događa – protagonist izlazi u šetnju, komentira prirodu, odlazi u knjižaru, kod krojača, susreće razne lj...

Kad ste zadnji put vidjeli svjetionik? Kad naiđete na svjetionik, imate li potrebu zastati pored njega? Razmišljate li o tome tko je gradio svjetionike na nepristupačnim terenima, tko ih je dizajnirao, projektirao, da ih ne sruše vjetrovi, nevere, da ih ne skrši priroda? I koji su to ljudi koji se odluče na njima provoditi svoje vrijeme? Kakvi su svjetioničari i sa čime se suočavaju živeći tako na osami? Ako vas zanimaju ovakva pitanja ili ako ste - kao i ja - oduvijek fascinirani svjetionicima - posegnite za totalno neobičudnom, jako lijepom i informativnom knjigom Mali atlas svjetionika na kraju svijeta koju je napisao J. L. González Macías , a prevela Željka Somun za izdavačku kuću ArTresor .  O  Malom atlasu svjetionika na kraju svijeta     raspravljali  smo  u veljači na čitateljskoj radionici Kabinet čuda . Knjiga  nam se svima uglavnom svidjela, neki su je sa sobom nosili čitav tjedan na posao! Lijepa je to knjiga - priče koje autor niže o ra...