Preskoči na glavni sadržaj

Jenny Erpenbeck: Nepravilni glagoli - roman koji nam približava teške sudbine migranata

U medijima često čujemo termine poput "migrantska kriza", gledamo brodove pretrpane očajnim ljudima na Mediteranu - i znamo da su njihove priče strašne, ali ne možemo ih zapravo osjetiti, sve je to previše apstraktno da bismo s migrantima mogli zaista i suosjećati.

Zato čitamo - da bi nam književnost približila različite pojedince i njihove individualne sudbine.  Dobra književnost fikcionalne likove pretvara u naše bliske poznanike o kojima možemo razmišljati, s kojima možemo suosjećati. Jako preporučujem roman Nepravilni glagoli njemačke spisateljice Jenny Erpenbeck koji je u prijevodu Andyja Jelčića objavljen u Nakladi Ljevak. O njemu smo u ožujku raspravljali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda koja se odvija u Knjižari Fraktura, a financira je Grad Zagreb.


U Nepravilnim glagolima umirovljeni sveučilišni profesor klasične filologije odlučuje intervjuirati grupu migranata u centru Berlina - ne bi li saznao više o njima - otkuda su tu došli i zašto, koje su njihove životne priče... Kako vrijeme odmiče, Richard s migrantima provodi sve više vremena i dobro ih upoznaje. Nevjerojatan je jaz između svijeta u kojem žive Richard i njegovi obrazovani i relativno dobrostojeći prijatelji - i svijeta u kojem žive migranti koji nemaju ništa. Zauvijek ću zapamtiti Rašida iz Nigerije koji je na moru izgubio dvoje djece, Osaroboa iz Nigera koji kod Richarda želi svirati klavir, pa i Karona iz Gane koji je na sto muka jer mora uzdržavati svoju obitelj, a nema dovoljno sredstava sam za sebe. 

Ove će vas individualne priče dirnuti i ponukati da se zapitate je li moralno da se Europa dosta okrutno odnosi prema pojedincima koji u njoj traže spas - i to nakon što su u svojim državama pretrpjeli teško nasilje i traume povezane s njim? I što svatko od nas može učiniti za ove ljude? Možemo li se pokrenuti, primjerice upoznati pojedince u hotelu Porin u Novom Zagrebu? A kako bismo mlade senzibilizirali za ovaj problem, nastavnici se mogu uključiti u program Alternativna nastava u kojem se učenici susreću s pripadnicima raznih kultura. Više o tome pogledajte ovdje.

Danas smo u nekoj vrsti političke, ekološke, ekonomske i socijalne krize koja nalikuje na trajnu krizu - ali ne smijemo zaboraviti da nas ljudima čini upravo suosjećanje s onima koji su različiti od nas. 

Ovaj se susret Kabineta čuda održao u suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom u okviru projekta "Hrvatska izvana, svijet iznutra", a raspravi su se pridružili i tražitelji azila u Hrvatskoj. Došao nam je i Abdoulie Jobe iz Gambije koji već jedanaest godina živi u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao sociologiju i engleski jezik i književnost. Bilo je stvarno zanimljivo i jako dirljivo i hvala nevjerojatno entuzijastičnoj knjižničarki i prevoditeljici Kseniji Banović koja je sve to organizirala.

Poseban susret Kabineta čuda


O sličnoj temi progovara i strip Alpha belgijske spisateljice Bessore i francuskog ilustratora Barrouxa o kojem smo na Kabinetu čuda raspravljali lani - preporuku za čitanje pročitajte ovdje.

Kabinet čuda sam organizirala iz svoje potrebe da s drugima razgovaram o kvalitetnim knjigama. Administrativno ga podržava udruga Blaberon u suradnji s Knjižarom Fraktura, a financijski ga podupire Grad Zagreb. Više o Kabinetu čuda pročitajte na Modernim vremenima: https://mvinfo.hr/clanak/citateljska-radionica-kao-mjesto-poticanja-citanja-i-preporucivanja-dobre-literature  





---  Marija Ott Franolić  ---


 








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Velika važnost malih priča ili zašto djeci treba čitati bajke

Kad sam s Andom Bukvić Pažin pisala knjigu Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci , često smo s raznim ljudima razgovarale o tome što i kako čitaju svojoj djeci. Mnogi su nas pitali kakav je naš stav o čitanju bajki - treba li ih čitati s obzirom na nove zaštitničke tendencije u odgoju. Mislimo da djeci danas svakako treba čitati bajke, i to onako kako su napisane, bez ikakve cenzure. To smo u knjizi pojasnile ovako: Čitanje i pričanje bajki djeci danas je svojevrsna subverzija, bunt protiv ideologije helikopter-roditeljstva, rizik u svijetu vatiranog ranog djetinjstva, kritičko čitanje ideja koje donosi sveprisutna kultura otpisivanja umjesto njihova neselektivnog prihvaćanja. U duboko podijeljenom svijetu gdje jedan pol diskriminira sve drugo i drukčije, a drugi je bez kriterija i radi političke korektnosti uronio u ideološke sadržaje koji promiču različitosti – ne zato što je to dobro, već samo zato što je drukčije – čitanje bajki je transgresija, opasan teritorij iz...