Koga čitamo - razgovor o prevođenju s Vandom Mikšić i Andom Bukvić Pažin

Prošli tjedan sam u knjižari Fraktura sudjelovala na odličnom razgovoru o prijevodnoj kritici pod nazivom Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći. Razgovor je moderirala teoretičarka i prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, a govorile smo prevoditeljica Vanda Mikšić i ja.

U odličnoj atmosferi govorile smo o važnosti prijevoda i prevoditelja u društvu, o prevoditeljima za koje se možemo vezati poput pisaca, o raznim teorijama prevođenja te o vezi između teksta prijevoda i književne kritike. Pokušale smo definirati razliku između prijevodne kritike i kritike prijevoda, i govorile općenito o kritici u javnom intelektualnom prostoru.

Spominjale smo divan roman Dezorijentalna (Meandarmedia, 2020.) kojeg je prevela Vanda Mikšić, a ja sam napisala kritiku za portal Ideje.hr. Na kraju smo govorile o fantastičnoj knjizi O prijevodima i prevođenju (Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, 2014.), sakupljene kolumne u kojima je Josip Tabak 50-ih i 60-ih godina kritizirao prijevode koji su tada izlazili.

Ovdje je dostupan popis literature koji smo spominjale u razgovoru.

Pogledajte snimku cijelog razgovora:

*Razgovori "Koga čitamo?" održavaju se u sklopu projekta Društva hrvatskih književnih prevodilaca "Književno prevođenje pod lupom", a u suradnji s Frakturom, Hrvatskim društvom pisaca te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

---- Marija Ott Franolić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Preporuke kvalitetnih slikovnica proizašle iz Erasmus KA2 projekta LISTEN, TALK, SPELL, ACT

Djeci treba čitati svaki dan, treba ih voditi u knjižnicu, knjižaru, poticati ih da sami biraju slikovnice koje ih vesele i razgovarati s njima o tome što smo im pročitali. Uz to što djeca trebaju biti svjesna mogućnosti da sami biraju, dobro je da roditelji odmalena obrate pozornost na izbor kvalitetnih sadržaja. Kako nam se bliži Interliber, izabrala sam popis najboljih slikovnica koje smo čitali u sklopu KA2 Erasmus projekta Listen, talk, spell, act (2017.-19.). Projekt je vodio Dječji vrtić Medveščak a uključivao je tri strana vrtića - turski, talijanski i litavski vrtić, udrugu Blaberon, slovensku udrugu Divja misel te Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cilj projekta bio je međusektorsko povezivanje i razmjena dobrih praksi na području ranog čitanja. U sve je vrtiće uvedena svakodnevna praksa petnaestominutnog čitanja. U sklopu projekta vodila sam aktivnosti udruge Blaberon, između ostaloga sam birala kvalitetne slikovnice. U sklopu projekta s ...

Antun Šoljan o dječjoj književnosti

Što se više bavim dječjom književnošću i što više pratim nove dječje autore i autorice, sve mi je više jasno da je dobra dječja književnost privlačna i odraslima - a ona koja je plitka i bezvezna, ona zapravo nije ni za odrasle ni za djecu. Veliki pisci za djecu, poput Mauricea Sendaka, govorili su o tome da ne pišu ciljano za djecu - nego da nešto napišu, a onda netko drugi naknadno zaključi da je to za djecu. Opetovano je naglašavao da djecu ne treba podcjenjivati simplificiranim sadržajima jer da mali ljudi ionako sve razumiju i da ih ne treba štititi od stvarnosti. Danas je došlo drugo vrijeme, kad je većina djece izložena sadržajima koji su označeni baš kao dječji. Čini mi se da za to postoje barem dva razloga. Prvo, skloni smo djecu previše štititi od svega što je strašno kako se ne bi emocionalno uznemirili ( ranije sam pisala o tome zašto je strah dobar za djecu ) i ne želimo im dati ništa nerazumljivo (računajući vjerojatno s time da će se djeca bolje osjećati ako se osje...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog