Koga čitamo - razgovor o prevođenju s Vandom Mikšić i Andom Bukvić Pažin

Prošli tjedan sam u knjižari Fraktura sudjelovala na odličnom razgovoru o prijevodnoj kritici pod nazivom Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći. Razgovor je moderirala teoretičarka i prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, a govorile smo prevoditeljica Vanda Mikšić i ja.

U odličnoj atmosferi govorile smo o važnosti prijevoda i prevoditelja u društvu, o prevoditeljima za koje se možemo vezati poput pisaca, o raznim teorijama prevođenja te o vezi između teksta prijevoda i književne kritike. Pokušale smo definirati razliku između prijevodne kritike i kritike prijevoda, i govorile općenito o kritici u javnom intelektualnom prostoru.

Spominjale smo divan roman Dezorijentalna (Meandarmedia, 2020.) kojeg je prevela Vanda Mikšić, a ja sam napisala kritiku za portal Ideje.hr. Na kraju smo govorile o fantastičnoj knjizi O prijevodima i prevođenju (Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, 2014.), sakupljene kolumne u kojima je Josip Tabak 50-ih i 60-ih godina kritizirao prijevode koji su tada izlazili.

Ovdje je dostupan popis literature koji smo spominjale u razgovoru.

Pogledajte snimku cijelog razgovora:

*Razgovori "Koga čitamo?" održavaju se u sklopu projekta Društva hrvatskih književnih prevodilaca "Književno prevođenje pod lupom", a u suradnji s Frakturom, Hrvatskim društvom pisaca te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

---- Marija Ott Franolić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja. Zato sam osmislila čitateljsku radionicu Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od cik...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog