Krajem prošle godine u Kulturno informativnom centru razgovarala sam s pjesnikinjom Sanjom Baković.
Svidjelo mi se što njezina zbirka pjesama „Autobus za Trnavu“ (Meandarmedia, 2020.) svakodnevicu pretače u poeziju, opisuje ono nevidljivo i zatureno – rubne dijelove grada, ljude koji su isključeni, zaboravljeni, izostavljeni iz događanja, a dotiče se i ženske egzistencije u društvu – činjenice da često previđamo nasilje koje žene trpe, da o tome kolektivno šutimo. No knjiga je samo povod za razgovor koji obuhvaća i širu temu povezanosti poezije i društvenog trenutka u kojem se nalazimo.
U razgovoru smo se pitale što je angažirana poezija i na što ona može utjecati? Može li umjetnost pokrenuti danas nam toliko potrebnu empatičnost prema drugima? Kako je i zašto pokrenuta platforma Odvalimo se poezijom? Čitaju li ljudi danas poeziju i koja je razlika između pjesničkog i običnog jezika?
Odvalimo se poezijom možete pratiti na Facebooku.
Pogledajte cijeli razgovor.
Primjedbe
Objavi komentar