Tekstovnica

Posljednjih desetljeća čini se da nam je svijet na dlanu - sve je blizu, brzo i lako dostupno, i sve nam je poznato, vrlo je malo toga neistraženo ili mistično. Ako kupite avionsku kartu, za dva-tri sata ćete biti u Berlinu ili Parizu, za šest u Stockholmu, a za trinaest u New Delhiju u Indiji. No ukoliko si to ne možete ili ne stignete priuštiti, postalo je dovoljno uključiti Google Earth da biste šetali ulicama tih istih gradova ili čak gledali satelitske snimke amazonske prašume. Na Googleu ćete osim toga vrlo lako vidjeti kako izgleda Zemlja iz svemira, možete čak pratiti rutinu astronauta u svemiru - ništa nam dakle nije nedostižno, ili se barem tako čini. Zamislite sada svijet koji posve drugačije izgleda. Godina je 1799. Nema ni fotografija ni televizije ni interneta, nema pouzdanih zemljovida niti mjernih uređaja, a more ili planine su vidjeli samo oni koji pored njih žive, daleka putovanja su skupa, mukotrpna i neizvjesna, dakle za većinu ljudi posve nemoguća. Godina je to u k...

Nedavno sam na blogu pisala o knjizi Korisnost beskorisnog talijanskog filozofa Nuccia Ordinea koji postavlja pitanje koliko nam je humanistika korisna . Ta tema važnosti humanistike podsjetila me na teoretičara književnosti i kulture  Georga Steinera . Čitala sam brojne Steinerove knjige, i na hrvatskom i na engleskom, neke i više puta - i čini mi se da su mi one, kao i teorijske knjige Harolda Blooma , uvelike odredile način mišljenja o književnosti i uopće način na koji čitam.  Zato bih željela preporučiti knjigu Errata Georgea Steinera  ( Izdanja Antibarbarus , 2004., fantastično prevela Giga Gračan ), koju sam s udivljenjem čitala nekoliko puta.  Erratu  nazivaju "malom intelektualnom autobiografijom", i njezin je podnaslov, vrlo prikladno - "propitani život". Ta je knjiga idealni uvod u djelo ovog velikog teoretičara. Knjiga je to iz koje kipi ljubav prema čitanju i književnosti, prema stalno novom saznavanju i dešifriranju svijeta duha. Detalje iz svoje ...

Na posljednjem ovogodišnjem  Kabinetu čuda  razgovarali smo o čudesnoj knjižici: Nuccio Ordine: Korisnost beskorisnog   ( MeandarMedia , prev. Tony Šercer , 2019.) Nuccio Ordine je talijanski pisac, filozof i knjiž. kritičar koji u ovoj knjizi razmatra značenje riječi „korist“ - u vrijeme kad se umjetnost i humanističke discipline smatraju beskorisnima jer nam ne donose direktni profit, on izokreće tezu i kaže: korisno je sve što nam pomaže da budemo bolji . Da bi to potkrijepio i da bi se suprotstavio diktatu utilitarizma, autor poseže za raznim umjetnicima, piscima, kritičarima, citirajući njihove misli o ovoj temi - od Aristotela pa sve do današnjih dana.  Knjiga nam se uglavnom svima svidjela, neki su joj zamjerili preveliku heterogenost i razvedenost - nije im bila dovoljno koherentna i činilo im se da stalno potkrijepljuje istu tezu - da su nam književnost, umjetnost i uopće humanizam itekako potrebni, da su nam uvijek bili potrebni kako bi čovječanstvo učinil...

Srednjoškolci imaju puno školskih obaveza, nakon nastave često jure na brojne izvannastavne aktivnosti, pa na instrukcije, stalno su prikačeni na mobitele, beskrajno se dopisuju, a istraživanja kažu da mnoge od njih kad se isključe s društvenih mreža uhvati FOMO ( fear of missing out ), pa se brzo opet prikače da ne bi nešto važno propustili. Uz to, knjige koje čitaju za lektiru često su im neprikladne, nepovezane s neposrednim iskustvom, nedovoljno ih motiviraju da bi se - uza sve ove druge obaveze i distrakcije - odlučili na koncentrirano čitanje. Zato mislim da trebamo razmišljati da mladim ljudima ponudimo zanimljive, dinamične sadržaje koji im se stvarno obraćaju , o kojima mogu razmišljati, koji ih mogu emocionalno angažirati, nasmijati, možda i rastužiti - nešto što mogu zaista osjetiti . Knjiga Mladima norveške spisateljice  Linn Skåber koju je ilustrirala poznata norveška ilustratorica Lisa Aisato (prev. Mišo Grundler , V.B.Z. , 2021.) mogla bi biti idealna za mlade lju...

Na susretu Kabineta čuda u studenom raspravljale smo o romanu  Kopile Istanbula  turske spisateljice Elif Shafak (prev. Mirna Čubranić , Hena com , 2009.) Većinom nam se svidjelo kako je Elif Shafak pristupila ovom romanu - ispričala je priču koja je istovremeno osobna priča pripadnica dviju obitelji i politička priča o sukobu Turaka i Armenaca - sa svim posljedicama koje je taj sukob ostavio na brojne generacije rođene puno nakon njega. Četiri osebujne sestre žive zajedno u Istanbulu, u obitelji u kojoj muškarci rano umiru ili odlaze, a jedna od njih rodit će "kopile" - Asyju.  Kad ih u Istanbulu odjednom posjeti kći davno otišlog brata - djevojka armenskih korijena - to će biti povod za rasplitanje i preplitanje povijesti dviju obitelji, ali i ulaženje u problematična mjesta velike nacionalne povijesti.  Nekima je roman bio malo prazan i klišeiziran, osobito zato jer im je kraj bio posve očekivan (za razliku od većine nas koje smo bile jako iznenađene krajem, pa ga...