Na susretu Kabineta čuda u studenom raspravljale smo o romanu Kopile Istanbula turske spisateljice Elif Shafak (prev. Mirna Čubranić, Hena com, 2009.)
Većinom nam se svidjelo kako je Elif Shafak pristupila ovom romanu - ispričala je priču koja je istovremeno osobna priča pripadnica dviju obitelji i politička priča o sukobu Turaka i Armenaca - sa svim posljedicama koje je taj sukob ostavio na brojne generacije rođene puno nakon njega. Četiri osebujne sestre žive zajedno u Istanbulu, u obitelji u kojoj muškarci rano umiru ili odlaze, a jedna od njih rodit će "kopile" - Asyju.
Kad ih u Istanbulu odjednom posjeti kći davno otišlog brata - djevojka armenskih korijena - to će biti povod za rasplitanje i preplitanje povijesti dviju obitelji, ali i ulaženje u problematična mjesta velike nacionalne povijesti.
Nekima je roman bio malo prazan i klišeiziran, osobito zato jer im je kraj bio posve očekivan (za razliku od većine nas koje smo bile jako iznenađene krajem, pa ga tu neću otkrivati!), no sve nas je osvojila Elif Shafak kao zavodljiva pripovjedačica.
Govorile smo o tome kako sukob Turaka i Armenaca opisan u romanu podsjeća na hrvatsku stvarnost i nedavni Domovinski rat - o tome kako je teško nadići sukobe i odmaknuti se od okamenjenih nacionalističkih narativa s kojima smo svi šopani od djetinjstva. Pitale smo se koliko pojedinac može biti odgovoran za djelovanje svojih predaka i dokad može biti obilježen nečime što se dogodilo toliko prije njegova rođenja. Spominjale smo publicističke tekstove Amosa Oza (Što čini jabuku? i Kako izliječiti fanatika, prev. Andrea Weiss Sadeh, Fraktura), jer on baš govori o opasnosti nacionalističkih i drugih fanatizama i zalaže se za kompromis.
Spomenuto je i da možda mi koji živimo na prostorima s problematičnim prošlostima i ne znamo drugačije nego njegovati svoje sukobe - ima jedan lik u knjizi koji kaže da bi možda obje strane ostale prazne kad bi se pomirile - jer se ne bi imale na što brusiti. S druge strane može biti razumljivo da je ljudima teško krenuti svojim individualnim putem, pobuniti se protiv prevladavajućih narativa, preuzeti odgovornost za tu slobodu - zato se većinom ipak priklanjaju onim identitetima koji su oduvijek učitani u njih.
Elif Shafak je jako vješta u opisima, svidjelo nam se kako veze priču (kod nje se baš vidi da riječ "textum" znači tkanje), možda treba neko vrijeme da se za vrijeme čitanja povežu sve niti radnje, ali zato se s vremenom sve lijepo spoji i sjedne na svoje mjesto, kao puzzle. "Kopile Istanbula" nekima se svidjelo zbog egzotike Istanbula (taj grad kao da je jedan od likova u romanu) i tako vješto izvezenih ženskih priča koje se lijepo nadopunjuju s političko-društvenom pričom o Turcima i Armencima.
Spominjale smo i roman Negar Djavadi Dezorijentalna (MeandarMedia, prev. Vanda Mikšić) koji smo na Kabinetu čuda čitali lani (klik na preporuku i tadašnje dojmove). Negar Djavadi vrlo slično, a možda i bolje plete jednu žensku orijentalnu priču. O Dezorijentalnoj i njezinoj povezanosti s divnom knjižicom Elif Shafak Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela sam pisala za portal Ideje.hr.
Neki su spominjali da ih Kopile Istanbula podsjeća na romane Pačinko Min Jin Lee (Hena com, prev. Mirna Čubranić, 2022.) i romane Amy Tan.
Govorile smo o drugim romanima Elif Shafak - 40 pravila ljubavi: roman o Rumiju;10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu i Otok nestalih stabala (sve prev. Mirna Čubranić) - neki su primijetili motive koji se u njima ponavljaju, primjerice bunar, smokva, recepti... Složili smo se da autorica povremeno skreće u kič, da je sklona stereotipiziranju - ali toliko je vješta u pletenju priča i pokazuje takvu mudrost u opisima karaktera i njihovih situacija - da joj taj kič možemo i oprostiti.
 |
| Kabinet čuda u Frakturinoj knjižari |
Komentirale smo da je Elif Shafak vrlo neutralna pripovjedačica koja ne zauzima strane nego prikazuje različita stajališta a onda nas ostavlja da razmišljamo kako bismo mi postupili, kome bismo se priklonili. Možda je zato toliko popularna - jer na vrlo jednostavan i pristupačan način zna progovoriti o kompleksnim pitanjima. Vrlo je progresivna u stavovima, a u pisanju pokazuje neke starinske, vrlo privlačne karakteristike - sklona je umetanju priča u priče, podsjećajući time na neko drevno vrijeme u kojem je pričanje priča bilo neodvojivi dio svakodnevice.
Dakle, čitajte Elif Shafak, uživajte u njezinoj mudrosti i zavodljivoj vještini pripovijedanja!
Pogledajte svakako i njezin Youtube kanal Say yor word - jako mi se sviđa ideja da na jednom mjestu vrlo jednostavno objašnjava raznolike, važne riječi poput identitet, čast, ljubav, feminizam, abortus... U vrijeme post-istine to je stvarno hvalevrijedna inicijativa.
Ovdje objašnjava zašto su riječi važne.
-----
Kabinet čuda sam ja osmislila, a odvija se u suradnji udruge Blaberon i knjižare Fraktura.
Financira ga Grad Zagreb.
Primjedbe
Objavi komentar