Posljednjih desetljeća čini se da nam je svijet na dlanu - sve je blizu, brzo i lako dostupno, i sve nam je poznato, vrlo je malo toga neistraženo ili mistično. Ako kupite avionsku kartu, za dva-tri sata ćete biti u Berlinu ili Parizu, za šest u Stockholmu, a za trinaest u New Delhiju u Indiji. No ukoliko si to ne možete ili ne stignete priuštiti, postalo je dovoljno uključiti Google Earth da biste šetali ulicama tih istih gradova ili čak gledali satelitske snimke amazonske prašume. Na Googleu ćete osim toga vrlo lako vidjeti kako izgleda Zemlja iz svemira, možete čak pratiti rutinu astronauta u svemiru - ništa nam dakle nije nedostižno, ili se barem tako čini.
Zamislite sada svijet koji posve drugačije izgleda. Godina je 1799. Nema ni fotografija ni televizije ni interneta, nema pouzdanih zemljovida niti mjernih uređaja, a more ili planine su vidjeli samo oni koji pored njih žive, daleka putovanja su skupa, mukotrpna i neizvjesna, dakle za većinu ljudi posve nemoguća. Godina je to u kojoj pruski istraživač i učenjak Alexander von Humboldt s liječnikom Aiméom Bonplandom iz Španjolske brodom odlazi na Kubu - na dugačko i neizvjesno putovanje puno opasnih i uzbudljivih avantura.
Nedavno objavljena ilustrirana biografska knjiga Volkera Mehnerta i Claudie Lieb Alexander von Humboldt: čežnja za dalekim krajevima (prev. Lara Hölbling Matković, ArTresor, 2022.) povest će vas na to putovanje s Humboldtom i približiti vam njegov način života i razmišljanja.
Iako je postao jedan od najpoznatijih učenjaka svoga vremena, u početku nije baš obećavao. Otac mu je bio imućan pa je odrastao na raskošnom imanju s velikim parkom - upravo je tu najviše volio provoditi vrijeme, proučavajući biljni i životinjski svijet. No od njega se očekivalo da uči grčki i latinski, da se priprema za studij koji će mu osigurati egzistenciju, a ne da mašta o skrivenom životu biljaka i da se zanosi knjigama velikih pustolova poput Jamesa Cooka. Nije mu pomoglo ni što su ga stalno uspoređivali sa starijim bratom Wilhelmom von Humboldtom (1767.-1835.) koji je u djetinjstvu bio skloniji zadovoljavanju roditeljskih očekivanja. I on će se proslaviti - kao ministar obrazovanja osuvremenio je školski sustav i osnovao prvo sveučilište u Berlinu koje i nosi njihovo prezime.
Teško mi je reći za koji je uzrast ova knjiga, zapravo bih rekla da je za sve uzraste. Odrasle će podsjetiti na mnoge stvari koje su možda i zaboravili ili ih nikada nisu ni znali, a bit će svakako uzbudljiva i svim uzrastima djece - oni manji mogu gledati ilustracije dok im prepričavate i možda pojednostavnjujete priču. A oni veći sami će čitati i upustiti se u avanturu...
Zamislite da odlazite u predjele zemlje u kojima još nitko osim lokalnog stanovništva nije bio. Tri tjedna provedete na brodu na oceanu, a da kopna nema na vidiku! Plovite u kanuu (povremeno i uzvodno!) rijekom punom golemih krokodila i raznih gmizavih zmija, neustrašivo ulazite u vulkane u Ekvadoru, planinarite po Andama gdje je u zraku premalo kisika a noći su ledene - i cijelo to vrijeme ste u strahu za instrumente i zbirku minerala i biljaka koje ste prikupili (strah je posve opravdan - može nestati u brzacima rijeke Orinoco, survati se s visokih vulkana ili upasti u njihovo grotlo...)
Alexander von Humboldt je na cijelom putovanju proučavao lokalnu geografiju, klimu, floru i faunu, koristio razne instrumente da bi zabilježio ta nova zapanjujuća znanja, i bio je posve ispred svoga vremena. Ropstvo u Amerikama tada je bilo normalno i uobičajeno i to ga je užasavalo, bio je fasciniran kulturom i civilizacijskim postignućima Azteka i Inka koje su Španjolci podčinili i iskorištavali, te je na tu nepravdu upozoravao kad god je imao priliku. Crtao je nacrte za izgradnju kanala koji bi spojio dva oceana da se ne mora putovati okolo – a Panamski je kanal izgrađen tek stotinu godina kasnije. Zanimala ga je i međusobna ovisnost života u prirodi: već je početkom 19. stoljeća upozoravao na ono što nam je danas jasno zbog klimatskih promjena: da bi zahvati na jednom mjestu mogli imati dramatične posljedice na mnogo drugih mjesta (konkistadori su posjekli šume a nisu zasadili nove, zato je krenula suša i jalovo tlo!)
Ova Humboldtova biografija je prepuna zanimljivih podataka i mogućnosti za usputno učenje. Djeca i mladi ljudi na karti mogu pratiti putovanja koja se u knjizi spominju, uputiti se u način života lokalnog stanovništva u tim zemljama i u njihovu povijest, razmišljati o konceptima robovlasništva i kolonizacije i o činjenici da su ljudima za ovakva otkrića (kao i za stvaranje velikih umjetničkih djela) u prošlosti trebali mecene koji će ih financirati. Ovdje će pokupiti i mnoge nove riječi koje rijetko koristimo: majka od Alexandera ne očekuje nikakve eskapade; tu je i magma koja nastaje u unutrašnjosti zemlje; azurnoplavi nebeski svod kojem se nisu mogli nadiviti na vrhu vulkana; tu su i ljanosi i činampe, te uređaji kao što su inklinator, sekstant ili cijanometar...
 |
| Cijanometar |
Kao i većina dobrih biografija koje govore o ljudima koji su živjeli u prošlosti, i ova nam knjiga omogućuje da propitujemo vlastitu perspektivu. Primjerice, kad se Alexander i Aimé odluče popeti na vulkan u Španjolskoj, stanovnici se prvo čude zašto uopće žele ići gore, kad se tamo nema što za vidjeti, a njihovi se pratioci osobito čude da se dive stvarima koje su njima svakodnevne, poput palmi ili banana. Često mislimo da je ono što je nama normalno uobičajeno i svima drugima - ali zapravo smo u krivu - jer svatko gleda pojave iz svoje perspektive - to je i danas izvor lokalnih i globalnih nesporazuma. Ovakve knjige pomoći će djeci i mladima da to što prije osvijeste.
Knjiga o ovom pruskom istraživaču i građaninu svijeta je lijepo prevedena i uređena, ima indeks, sa strane donosi mala objašnjenja pojava koje se spominju poput magme, potresa, tropa, ili kolonizacije. Jako su mi se svidjele i male biografske crtice o velikanima s kojima se Alexander von Humboldt dopisivao, a osobito da se tu među Charlesa Darwina, Carla Friedricha Gaussa, Simona Bolivara, Goethea i Schellinga – uvukla i jedna žena – Caroline von Humboldt! Svaka je od tih malih crtica dobar povod za daljnja čitanja i razgovore s djecom.
Realistične ilustracije pastelnih boja njemačke ilustratorice Claudije Lieb fino nadopunjuju radnju i omogućuju lakšu vizualizaciju sadržaja. Povremeno se čini kao da ilustratorica crtežima prati same istraživače, tj. način na koji su oni skicirali pojave s kojima su se susretali. Poseban efekt knjizi daju ilustrirani dvolisti bez teksta, omogućuju nam da zastanemo i razmislimo o dinamičnoj radnji koja vrvi događanjima, pustolovinama i naglim obratima u planovima ovih dvaju pustolova. Claudia Lieb je ilustrirala i knjigu o putovanjima Marca Pola, a njezine radove možete pogledati ovdje: http://www.claudialieb.de/
Alexander von Humboldt bio je čovjek kojem je bavljenje prirodnim svijetom bilo više od zanimanja, koji je nakon svojih putovanja držao vrlo posjećena predavanja o svojim pustolovinama, vulkanima i egzotičnim narodima, o oceanima, svemiru, klimi, magnetizmu i elektricitetu - učinio je čudesan i važan efekt: znanost je prestala biti nešto elitistično i rezervirano za rijetke, za nju su se mogli zainteresirati svi! Taj Humboldtov entuzijazam i težnja da ga prenese na druge je dobar podsjetnik za djecu i odrasle da smo najbolji u onome za što smo najviše motivirani, da trebamo slijediti svoje srce, vjerovati sebi i upustiti se u ono u čemu ćemo dati svoj maksimum - bez obzira na okolinu koja će od nas željeti da krenemo sigurnim, konvencionalnim putevima koji će nam donijeti društveno priznanje i financijsku stabilnost. Treba ulagati trud u kvalitetne sadržaje u koje stvarno vjerujemo i iza kojih stojimo, osobito u sadržaje koji mogu postati javno dobro. Da nije bilo ovakvih ljudi poput Humboldta koji se nisu dali omesti, svijet bi bio učmalije i manje čarobno mjesto.
Ukoliko vas zanimaju nekonvencionalni pojedinci i njihova postignuća uzmite nažalost neprevedenu knjigu Marije Popove Figuring, autorice vrlo popularnog književnog bloga The Marginalian (koji se ranije zvao Brain Pickings). To je divna galerija astronoma i astronomki, znanstvenika i znanstvenica, pjesnika i pjesnikinja, osebujnih ljudi koji su utjecali na načine na koje danas mislimo i živimo.
Čitajte knjigu Volkera Mehnerta i Claudie Lieb o Alexanderu von Humboldtu i razmišljajte o dalekim krajevima i o vezi između poznatog i nepoznatog, otkrivenog i neotkrivenog. Možda ipak ne znači puno što nam je svijet na dlanu ako sve te silne dostupne sadržaje samo površno prelijećemo, ako ih ne doživljavamo, ako ne dopuštamo da nas promijene, učine nekim boljim ljudima? Mnogo je toga sadržano u neposrednom iskustvu - glavni je junak ove knjige u Venezueli susreo robove koji su se prodavali na tržnicama i ti ga prizori nikad nisu napustili - čitav je život razmišljao o tome što znači biti slobodan i kako bi se ljudima mogao omogućiti život vrijedan življenja, što pokazuje i njegov odnos prema naslijeđu Inka i Azteka.
Sadržaje i pitanja koja nas okružuju treba dubinski promišljati, znatiželja nas ne smije napustiti iako se mnoge stvari čine poznatima i uobičajenima, dužnost nam je da izlazimo iz vlastite perspektive, da se borimo protiv nepravednog postojećeg stanja stvari koliko god nam se ono činilo "normalno" i upisano u kamenu. Samo ćemo slijedeći svoju strast kao najveću motivaciju konačno krenuti prema napretku i pozitivnim promjenama koji uključuju svih, a ne samo nas i uski krug koji nas okružuje.
Završit ću stoga citatom koji zatvara ovu knjigu, a pripisuje se Alexanderu von Humboldtu. Ako ga on i nije rekao niti napisao, vrlo dobro ocrtava njegovo mišljenje i stremljenje koje mu je odredilo cjelokupni tijek života:
Najopasniji svjetonazor jest svjetonazor onih ljudi koji svijet nikada nisu ni nazreli.
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar