Judith W. Taschler: Profesorica

Neke knjige su naoko jednostavne, napisane svakodnevnim jezikom i govore o svima poznatim temama, ali nas osvajaju načinom na koji su napisane. Kriminalističko-ljubavni roman austrijske spisateljice Judith W. Taschler Profesorica (prev. Anda Bukvić Pažin, Leykam international, 2006.) točno je takva knjiga. Pogodna je za zahtjevne i nezahtjevne čitatelje, za one koji vole ljubiće i krimiće - ali zbog neobičnosti načina na koji je priča ispričana - svakako je i za one koji ljubiće i krimiće ne čitaju nikad ili vrlo rijetko (kao što sam ja!) O tom smo romanu u rujnu razgovarali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda.

Profesorica govori o dvoje ljudi koji se susreću nakon mnogo godina, i to nakon što su nekad u prošlosti bili ljubavni par. Ponovni susret će im pokazati da svoju prošlost pamte posve drugačije i da se život zapravo sastoji od mnoštva priča koje o njemu pričamo. Njihova je priča ispričana kroz mailove kojima se dopisuju, priče koje jedni drugome pričaju, u romanu koji on piše, sastavcima koje pišu njezine učenice... Vrlo je dinamičan, brzo se čita, a donosi i punokrvne likove koje ćete kad zaklopite knjigu stvarno poznavati i imati osjećaj da ih možete razumjeti. No - kako se život sastoji od priča - nije baš uvijek jasno što se u ovom romanu stvarno dogodilo, a što su oni izmislili, tu je puno fikcije u fikciji, a u mnogobrojim slojevima ove priče skriven je i kriminalistički zaplet.

Pogledajte preporuku za čitanje: https://www.youtube.com/watch?v=-WQqx2Gko2Y&t=9s

Preporučujem i njezin veliki obiteljski roman O Carlu ćemo razgovarati sutra koji je prevela Milka Car: https://www.leykam-international.hr/publikacija/281

Čitateljsku radionicu Kabinet čuda sam organizirala iz potrebe da s drugima razgovaram o kvalitetnim knjigama. Administrativno ga podržava udruga Blaberon u suradnji s Knjižarom Fraktura, a financijski ga podupire Grad Zagreb.

Više o Kabinetu čuda pročitajte na Modernim vremenima: https://mvinfo.hr/clanak/citateljska-radionica-kao-mjesto-poticanja-citanja-i-preporucivanja-dobre-literature

--- Marija ---

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Romani koji će vam pomoći da s djecom razgovarate o ratu i nedostatak knjiga o miru

Francuski pisac i nobelovac J. M. G. Le Clézio , rođen početkom 1940., u autobiografskoj priči Dijete i rat (prev. Sanja Lovrenčić , Mala zvona ) piše da je odrastanje u ratu nešto najgore što se djetetu može dogoditi. Kad je bio mali djeci se nije puno toga objašnjavalo. Ne samo da nije znao što je rat, nego nijednom nije ni čuo tu riječ. Osim toga, ratno stanje mu je bilo normalno jer drugu realnost nije poznavao. Pa ipak je osjećao da nije baš sve kako treba: "Nije se moglo van. Nije se moglo gledati kroz prozor. Postojala je neka prijetnja, neka zabrana, nevidljiva i prisutna i prisutna, trebalo je ostati iza zidova, u zaklonu." I najranije sjećanje ovog pisca dosta je traumatično: u bakino je dvorište pala bomba dok se kupao. Kako se djeca mogu oporaviti od života s takvim razaranjima, pita se Le Clézio i navodi da mu se čini da ga rat nije očeličio – ali ga je učinio nasilnim: Vjerojatno je to sudbina sve djece rođene usred nekog rata. Ne zato što gledaju prizore nekog...

Preporuke kvalitetnih slikovnica proizašle iz Erasmus KA2 projekta LISTEN, TALK, SPELL, ACT

Djeci treba čitati svaki dan, treba ih voditi u knjižnicu, knjižaru, poticati ih da sami biraju slikovnice koje ih vesele i razgovarati s njima o tome što smo im pročitali. Uz to što djeca trebaju biti svjesna mogućnosti da sami biraju, dobro je da roditelji odmalena obrate pozornost na izbor kvalitetnih sadržaja. Kako nam se bliži Interliber, izabrala sam popis najboljih slikovnica koje smo čitali u sklopu KA2 Erasmus projekta Listen, talk, spell, act (2017.-19.). Projekt je vodio Dječji vrtić Medveščak a uključivao je tri strana vrtića - turski, talijanski i litavski vrtić, udrugu Blaberon, slovensku udrugu Divja misel te Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cilj projekta bio je međusektorsko povezivanje i razmjena dobrih praksi na području ranog čitanja. U sve je vrtiće uvedena svakodnevna praksa petnaestominutnog čitanja. U sklopu projekta vodila sam aktivnosti udruge Blaberon, između ostaloga sam birala kvalitetne slikovnice. U sklopu projekta s ...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog