Preskoči na glavni sadržaj

Veće od sna - slikovnica o smrti za djecu i odrasle

Volim malu izdavačku kuću Lector i već godinama pratim njihovu produkciju. Zahvaljujući njihovim naporima i prijevodima, na hrvatskom možemo čitati vrhunske nizozemske, danske, pa i islandske autore – to je dobrodošla praksa u doba kad se čini da su nas preplavili anglosaksonski naslovi – čak toliko da često ne znamo za posebne, originalne europske pisce, ali smo zato vrlo dobro upoznati s osrednjim knjigama napisanima na engleskom jeziku, jer se s tog jezika naprosto najviše prevodi.

Lectorov dječji roman Male šanse nizozemske autorice Marjolijn Hof u prijevodu Gioie-Ane Ulrich Knežević koristila sam u programima poticanja čitanja za djecu. Živimo u doba političke korektnosti kad se sadržaji za djecu "peglaju" da bi bili dopadljiviji, manje strašni – a bojim se da time djeci postaju i manje uzbudljivi. Roman Male šanse postavlja pomalo suludo pitanje: jesu li manje šanse da djevojčici umre otac ako joj prije toga umre kućni ljubimac? I može li ona "ljubimcu" pomoći da umre? Tu se razvija nevjerojatno topla priča - koja je svakako i za odrasle - o ljubavi prema roditeljima, odnosu sa životinjama, odrastanju sa strahom od rata i njegovih posljedica....  

Ovdje želim preporučiti slikovnicu u prijevodu iste prevoditeljice – Veće od sna flamanskog pisca Jefa Aertsa i švedsko-nizozemske ilustratorice Marit Törnqvist, najpoznatije po tome što je ilustrirala djela Astrid Lindgren. 

Slikovnica Veće od sna djeci jednostavno i s puno poezije približava smrt. Glavni junak priče nije upoznao stariju sestru jer je umrla prije njegova rođenja, ali je ona za njega itekako živa, opipljiva u sveprisutnoj tuzi koju u kući osjeća na svakom koraku. Jedan dan čuje kako ga ona zove i obećaje mu da će ići zajedno u avanturu. ("Sada vrlo dobro znam da mnogo toga možeš kad si mrtav. Možeš zaustaviti razgovore i rasplakati ljude. Tvoje se ime izgovara svečano i pri samoj pomisli na tebe ljudi jedni drugima padaju u zagrljaj. Ali vožnja biciklom?")

I zaista, navečer dječak sa sestrom vozi bicikl, posjećuju groblje, utrkuju se i jedu marcipan. Za oboje uzbuđenje je veliko – on konačno provodi vrijeme sa sestrom, a ona svašta isprobava prvi put – konačno vozi bicikl ("Kad si mrtav, ne trebaš pomoćne kotače"), prvi put kuša marcipan i vidi svoj grob izvana. 

Priča je, kao i svaka vrhunska slikovnica, ispisana u malo riječi. Vrlo je dobro prevedena, jezikom koji je djeci razumljiv, a opet će ih suočiti s nesvakidašnjim riječima koje mogu zapamtiti baš iz ove knjige – poput izraza krtičnjak. Fino je nijansiran pa brat nije glup nego je glupav, a zvuk nije šaptao nego je šaputao. I nije li ta fraza da je zvuk šaputao već sama po sebi poezija?

Za prijevod ove slikovnice pobrinula se prevoditeljica Gioia-Ana Ulrich Knežević koja prevodi s nizozemskog, engleskog i njemačkog. Prevela je Ceesa Nootebooma, Arnona Grunberga, Maxa Velthuijsa, Jana Wolkersa, Ngugija wa Thiong’oa, Wytske Versteeg, Marjolijn Hof, Tima Krabbéa i Toona Tellegena.

Slikovnica Veće od sna važna je na našem izdavačkom nebu - ne podilazi djeci, a temu smrti tretira kao normalni dio života, i to onaj njegov dio koji je teško iskaziv. Na pitanje hoće li i on umrijeti, majka dječaku odgovara "Jednoga dana. Ali sada još ne.", dajući mu jasno do znanja da je smrt teško zamisliva: "Smrt je poput snova, samo veća". Ova nam priča poručuje da mrtvi koji su nam bliski nikad zapravo ne nestaju iz naših života, nego se samo mijenja način na koji s njima komuniciramo. Opisuje tugu za voljenom osobom kao multidimenzionalnu – kao osjećaj koji sa sobom nosi i očaj i tamu i radost i smijeh i avanturu, koji je ćudljiv, neočekivan, promjenjiv i teško riječima dohvatljiv. 

Ilustracije Marit Törnqvist su divno pogođene za ovu priču – sve su lagano zamućene, kao da plutaju između stvarnosti i mašte, a boje su kontrastne. Slikovnica počinje anđeoski, eterično svijetlim tonovima, postižući jako kontrast s tamnijim pozadinama u dječakovoj sobi – a onda kad počinje avantura sve stranice imaju ljubičaste, pomalo melankolične i snovite podtonove, da bi se koloristički krug na kraju zatvorio jer priča ponovo završava svijetlim stranicama. 

Uopće mi nije čudno da je ova slikovnica prevedena na brojne jezike i da je dobila razne važne nagrade poput velike nagrade za dječju književnost White raven. Lijepa je, jednostavna a nije pojednostavljena, omogućuje suvisao razgovor s djecom o vrlo teškoj temi, o kojoj ni odraslima nije lako razgovarati, pa je stoga ovaj naslov pogodan i za odrasle – a slikovnice ionako nisu samo za djecu. 

Prepustite se slikovnici Veće od sna - sami ili s djecom, a djecu pustite da tu priču shvate na svoj način, bez da im prenosite vlastiti osjećaj težine i nelagode vezane uz temu smrti. Već sam pisala o tome koliko su važne slikovnice o smrti. U vrijeme naglašenog materijalizma i pragmatičnosti, kad mnogi mladi ljudi nemaju potrebu za umjetnošću niti joj se znaju prepustiti – propuštajući time veliku priliku da sebe i druge bolje razumiju i upoznaju – nemojte uzimati suhe, doslovno-didaktične slikovnice o smrti. Vizualno i tekstualno potentne poetske slikovnice poput ove - koje se mogu opetovano iščitavati na razne načine, u kojima svaki put možemo naći nešto novo - omogućit će djeci (ali i odraslima!) da izrastu u empatične pojedince koji razumiju i prihvaćaju moć priča u vlastitim životima. 


--- Marija ---




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Romani koji će vam pomoći da s djecom razgovarate o ratu i nedostatak knjiga o miru

Francuski pisac i nobelovac  J. M. G. Le Clézio , rođen početkom 1940., u autobiografskoj priči Dijete i rat (prev. Sanja Lovrenčić , Mala zvona ) piše da je odrastanje u ratu nešto najgore što se djetetu može dogoditi. Kad je bio mali djeci se nije puno toga objašnjavalo. Ne samo da nije znao što je rat, nego nijednom nije ni čuo tu riječ. Osim toga, ratno stanje mu je bilo normalno jer drugu realnost nije poznavao. Pa ipak je osjećao da nije baš sve kako treba: "Nije se moglo van. Nije se moglo gledati kroz prozor. Postojala je neka prijetnja, neka zabrana, nevidljiva i prisutna i prisutna, trebalo je ostati iza zidova, u zaklonu." I najranije sjećanje ovog pisca dosta je traumatično: u bakino je dvorište pala bomba dok se kupao. Kako se djeca mogu oporaviti od života s takvim razaranjima, pita se Le Clézio i navodi da mu se čini da ga rat nije očeličio – ali ga je učinio nasilnim: Vjerojatno je to sudbina sve djece rođene usred nekog rata. Ne zato što gledaju prizore nekog...

Preporuke kvalitetnih slikovnica proizašle iz Erasmus KA2 projekta LISTEN, TALK, SPELL, ACT

Djeci treba čitati svaki dan, treba ih voditi u knjižnicu, knjižaru, poticati ih da sami biraju slikovnice koje ih vesele i razgovarati s njima o tome što smo im pročitali. Uz to što djeca trebaju biti svjesna mogućnosti da sami biraju, dobro je da roditelji odmalena obrate pozornost na izbor kvalitetnih sadržaja. Kako nam se bliži Interliber, izabrala sam popis najboljih slikovnica koje smo čitali u sklopu KA2 Erasmus projekta Listen, talk, spell, act (2017.-19.). Projekt je vodio Dječji vrtić Medveščak a uključivao je tri strana vrtića - turski, talijanski i litavski vrtić, udrugu Blaberon, slovensku udrugu Divja misel te Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cilj projekta bio je međusektorsko povezivanje i razmjena dobrih praksi na području ranog čitanja. U sve je vrtiće uvedena svakodnevna praksa petnaestominutnog čitanja.  U sklopu projekta vodila sam aktivnosti udruge Blaberon, između ostaloga sam birala kvalitetne slikovnice. U sklopu projekta s ...