Volim malu izdavačku kuću Lector i već godinama pratim njihovu produkciju. Zahvaljujući njihovim naporima i prijevodima, na hrvatskom možemo čitati vrhunske nizozemske, danske, pa i islandske autore – to je dobrodošla praksa u doba kad se čini da su nas preplavili anglosaksonski naslovi – čak toliko da često ne znamo za posebne, originalne europske pisce, ali smo zato vrlo dobro upoznati s osrednjim knjigama napisanima na engleskom jeziku, jer se s tog jezika naprosto najviše prevodi.
Lectorov dječji roman Male šanse nizozemske autorice Marjolijn Hof u prijevodu Gioie-Ane Ulrich Knežević koristila sam u programima poticanja čitanja za djecu. Živimo u doba političke korektnosti kad se sadržaji za djecu "peglaju" da bi bili dopadljiviji, manje strašni – a bojim se da time djeci postaju i manje uzbudljivi. Roman Male šanse postavlja pomalo suludo pitanje: jesu li manje šanse da djevojčici umre otac ako joj prije toga umre kućni ljubimac? I može li ona "ljubimcu" pomoći da umre? Tu se razvija nevjerojatno topla priča - koja je svakako i za odrasle - o ljubavi prema roditeljima, odnosu sa životinjama, odrastanju sa strahom od rata i njegovih posljedica....
Ovdje želim preporučiti slikovnicu u prijevodu iste prevoditeljice – Veće od sna flamanskog pisca Jefa Aertsa i švedsko-nizozemske ilustratorice Marit Törnqvist, najpoznatije po tome što je ilustrirala djela Astrid Lindgren.
Slikovnica Veće od sna djeci jednostavno i s puno poezije približava smrt. Glavni junak priče nije upoznao stariju sestru jer je umrla prije njegova rođenja, ali je ona za njega itekako živa, opipljiva u sveprisutnoj tuzi koju u kući osjeća na svakom koraku. Jedan dan čuje kako ga ona zove i obećaje mu da će ići zajedno u avanturu. ("Sada vrlo dobro znam da mnogo toga možeš kad si mrtav. Možeš zaustaviti razgovore i rasplakati ljude. Tvoje se ime izgovara svečano i pri samoj pomisli na tebe ljudi jedni drugima padaju u zagrljaj. Ali vožnja biciklom?")
I zaista, navečer dječak sa sestrom vozi bicikl, posjećuju groblje, utrkuju se i jedu marcipan. Za oboje uzbuđenje je veliko – on konačno provodi vrijeme sa sestrom, a ona svašta isprobava prvi put – konačno vozi bicikl ("Kad si mrtav, ne trebaš pomoćne kotače"), prvi put kuša marcipan i vidi svoj grob izvana.
Priča je, kao i svaka vrhunska slikovnica, ispisana u malo riječi. Vrlo je dobro prevedena, jezikom koji je djeci razumljiv, a opet će ih suočiti s nesvakidašnjim riječima koje mogu zapamtiti baš iz ove knjige – poput izraza krtičnjak. Fino je nijansiran pa brat nije glup nego je glupav, a zvuk nije šaptao nego je šaputao. I nije li ta fraza da je zvuk šaputao već sama po sebi poezija?
Za prijevod ove slikovnice pobrinula se prevoditeljica Gioia-Ana Ulrich Knežević koja prevodi s nizozemskog, engleskog i njemačkog. Prevela je Ceesa Nootebooma, Arnona Grunberga, Maxa Velthuijsa, Jana Wolkersa, Ngugija wa Thiong’oa, Wytske Versteeg, Marjolijn Hof, Tima Krabbéa i Toona Tellegena.
Slikovnica Veće od sna važna je na našem izdavačkom nebu - ne podilazi djeci, a temu smrti tretira kao normalni dio života, i to onaj njegov dio koji je teško iskaziv. Na pitanje hoće li i on umrijeti, majka dječaku odgovara "Jednoga dana. Ali sada još ne.", dajući mu jasno do znanja da je smrt teško zamisliva: "Smrt je poput snova, samo veća". Ova nam priča poručuje da mrtvi koji su nam bliski nikad zapravo ne nestaju iz naših života, nego se samo mijenja način na koji s njima komuniciramo. Opisuje tugu za voljenom osobom kao multidimenzionalnu – kao osjećaj koji sa sobom nosi i očaj i tamu i radost i smijeh i avanturu, koji je ćudljiv, neočekivan, promjenjiv i teško riječima dohvatljiv.
Ilustracije Marit Törnqvist su divno pogođene za ovu priču – sve su lagano zamućene, kao da plutaju između stvarnosti i mašte, a boje su kontrastne. Slikovnica počinje anđeoski, eterično svijetlim tonovima, postižući jako kontrast s tamnijim pozadinama u dječakovoj sobi – a onda kad počinje avantura sve stranice imaju ljubičaste, pomalo melankolične i snovite podtonove, da bi se koloristički krug na kraju zatvorio jer priča ponovo završava svijetlim stranicama.
Uopće mi nije čudno da je ova slikovnica prevedena na brojne jezike i da je dobila razne važne nagrade poput velike nagrade za dječju književnost White raven. Lijepa je, jednostavna a nije pojednostavljena, omogućuje suvisao razgovor s djecom o vrlo teškoj temi, o kojoj ni odraslima nije lako razgovarati, pa je stoga ovaj naslov pogodan i za odrasle – a slikovnice ionako nisu samo za djecu.
Prepustite se slikovnici Veće od sna - sami ili s djecom, a djecu pustite da tu priču shvate na svoj način, bez da im prenosite vlastiti osjećaj težine i nelagode vezane uz temu smrti. Već sam pisala o tome koliko su važne slikovnice o smrti. U vrijeme naglašenog materijalizma i pragmatičnosti, kad mnogi mladi ljudi nemaju potrebu za umjetnošću niti joj se znaju prepustiti – propuštajući time veliku priliku da sebe i druge bolje razumiju i upoznaju – nemojte uzimati suhe, doslovno-didaktične slikovnice o smrti. Vizualno i tekstualno potentne poetske slikovnice poput ove - koje se mogu opetovano iščitavati na razne načine, u kojima svaki put možemo naći nešto novo - omogućit će djeci (ali i odraslima!) da izrastu u empatične pojedince koji razumiju i prihvaćaju moć priča u vlastitim životima.
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar