Preskoči na glavni sadržaj

Eimear McBride Manji smo boemi - roman napisan protiv jezika

Najviše volim knjige i pisce koji o poznatim temama uspiju progovoriti na posve neobičan i uzbudljiv način, jer tim neočekivanim jezikom i načinom osvjetljavaju i pomiču nešto u meni čega do tada nisam bila svjesna. Takav je roman irske spisateljice Eimear McBride Manji smo boemi (prev. Anda Bukvić Pažin, Fraktura) o kojem smo u rujnu raspravljali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda koja se odvija u knjižari Fraktura, a financira je Grad Zagreb.


Radnja romana Manji smo boemi prilično je jednostavna - mlada djevojka dolazi iz malog irskog mjesta u veliki i uzbudljivi London studirati glumu, tu želi odrasti, osloboditi se patrijarhalnog odgoja, i započinje turbulentni ljubavni odnos sa starijim glumcem. Toliko koliko je radnja jednostavna, toliko je stil neobičan, privlačan, inovativan - takav da roman od prve stranice ne možete ispustiti iz ruke. Istina, treba neko vrijeme da se na njega naviknete - kao da noću čitate s malom lampicom koja vam ne osvjetljava čitav tekst nego samo neke njegove dijelove. Ali jednom kad krenete, sve teče glatko - kao da ovaj roman ne bi ni mogao nikako drugačije biti napisan, kao da je taj inovativni jezik jedini pravi jezik za ovu priču. 

Radnju uglavnom pratimo iz perspektive gl. junakinje i sve je ispričano nekom vrstom isprekidanog unutarnjeg monologa: tu su nedovršene rečenice, dijalozi se prelijevaju u opise, tišine, prekidi, neočekivane rime, izmišljene riječi, font, sintaksa... Jezik je to koji je uspio artikulirati ono što se inače teško artikulira - tjelesnost i seksualnost. Jako se lijepo čita na hrvatskom, zato nije čudno da je Anda Bukvić Pažin za prijevod dobila nagradu Iso Velikanović.

Evo jedan odlomak u kojem se dobro vidi kakav stil možete očekivati:

Ježenje, naše ruke. Malo nema zraka unutra, šeprtlja on. Ja kimnem. Ali moja brada u njegovoj ruci. Moju. Bradu obujmi dlan. Privuče. Dlan obujmi obraz. Vrat leđa Scarlett O'h. Škljoc! Na mojim ustima usta. Moja usta sama daju poljubac i poljubac se uvuče. Spora smetenost. Vino u vijugama. Lecnem se malo i izdaju koljena. I koljena. Dotaknu. Koljena. I ljubi još. Njegov jezik zapaluca a tijelo će Ne.

Pogledajte video-preporuku za čitanje ovog romana i svakako ga pročitajte - provjerite sami zašto je spisateljica Jeanette Winterson napisala da "Eimear McBride piše protiv jezika, tražeći smisao u svijetu bez smisla."  

A možete poslušati i tribinu na kojoj smo govorile prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, profesorica književnosti Maša Grdešić i ja.

Pisala sam i kritiku koju možete pročitati ovdje.

Na hrvatskom je objavljen i njezin roman Čudan hotel (prev. Anda Bukvić Pažin, Fraktura)

Kabinet čuda sam organizirala iz svoje potrebe da s drugima razgovaram o kvalitetnim knjigama. Administrativno ga podržava udruga Blaberon u suradnji s Knjižarom Fraktura, a financijski ga podupire Grad Zagreb. Više o Kabinetu čuda pročitajte na Modernim vremenima: https://mvinfo.hr/clanak/citateljska-radionica-kao-mjesto-poticanja-citanja-i-preporucivanja-dobre-literature  






---  Marija  ---




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Antun Šoljan o dječjoj književnosti

Što se više bavim dječjom književnošću i što više pratim nove dječje autore i autorice, sve mi je više jasno da je dobra dječja književnost privlačna i odraslima - a ona koja je plitka i bezvezna, ona zapravo nije ni za odrasle ni za djecu. Veliki pisci za djecu, poput Mauricea Sendaka, govorili su o tome da ne pišu ciljano za djecu - nego da nešto napišu, a onda netko drugi naknadno zaključi da je to za djecu. Opetovano je naglašavao da djecu ne treba podcjenjivati simplificiranim sadržajima jer da mali ljudi ionako sve razumiju i da ih ne treba štititi od stvarnosti. Danas je došlo drugo vrijeme, kad je većina djece izložena sadržajima koji su označeni baš kao dječji. Čini mi se da za to postoje barem dva razloga.  Prvo, skloni smo djecu previše štititi od svega što je strašno kako se ne bi emocionalno uznemirili ( ranije sam pisala o tome zašto je strah dobar za djecu ) i ne želimo im dati ništa nerazumljivo (računajući vjerojatno s time da će se djeca bolje osjećati ako se osje...