Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od ciklusa pjesama o pauzi, a u drugom su dijelu autoričina filozofska razmatranja pauze (odmah pri početku postavlja pitanje: Kako razmišljati o nečemu što samo za sebe ne postoji, što se formira i definira kao suprotnost nekom postojanju?). 

Do ovog je izdanja gotovo nemoguće doći, pa s autoričinim dopuštenjem objavljujem pjesme iz knjige.

BILJEŠKE O (IZGUBLJENOJ) PAUZI

PRVE DVADESET I TRI AVANTURE

avantura prva

moja je pauza nestala tražila sam ju 

u ladici na frižideru iza ormara ispod
kreveta
našla sam papir škare kamen tebe
ona je nestala oblijepila sam cijelu našu ulicu onda 

kvart grad
svemir

NESTALA PAUZA
IZGUBLJENA POČETKOM PROLJEĆA 

NA PODRUČJU OKO MENE
POŠTENOM NALAZNIKU (S)KUHAM KAVU
U (PRONAĐENOJ) PAUZI
nitko se nije javio možda zato što sam zaboravila 

ostaviti kontakt
ali sam lijepeći plakate pronašla tvoju pauzu
i ukrala sam ju (dobro) posudila
vratit ću ti je kad ti zatreba
(ti ih i tako imaš previše)

avantura druga

ne znam što da radim s tvojom pauzom nekako je
drugačija

divlja je i glasna tvrdoglava
što će nekome takva pauza
ja ne znam što da radim s njom
mislim da ću ti vratiti tvoju pauzu
iako mislim da ni ti ne znaš što da radiš s njom
(je li moguće da je moja pauza bolja)

avantura treća

jutros su me zvali iz policije
kažu gospođo mislimo da smo pronašli vašu pauzu
locirali su je negdje između tebe i mene
kažu nismo ju uspjeli uhvatiti ali naše službe 

daju sve od sebe da joj uđu u
trag
zamolili su me za strpljenje pa sad usput čekam
nemam pauzu za čekanje
lakše je čekati usput
(možda mi uopće ne treba pauza)

avantura četvrta

prije sam imala puno pauza
prije tebe
kutije pauza
punila sam ih dosadom
i slagala po abecedi
teglice pauza
radila sam od njih zimnicu
kad bi pao snijeg imala bih punu kuću pauza
nikad ih nisam uspjela potrošiti do proljeća
do ljeta bi ih ostalo još nešto ali bi se pokvarile
zašto ne postoji kontejner za pauze
(možda sam ih mogla reciklirati)

avantura peta

dosta je prošlo od poziva policije
očito je nisu uspjeli locirati
možda je otišla na more
u neki od kampova gdje smo znali ljetovati
pokušavam se staviti u njezinu poziciju ne bih li pretpostavila
kamo je mogla otići pretresam lokacije u glavi
probat ću abecednim redom
auto bungalov cipele drvo francuska sranje
možda je već prešla granicu
(koliko treba čekati do raspisivanja međunarodne tjeralice)

 

avantura šesta

noćas sam je sanjala
kanarsko otočje
tenerifi
hotel s pet zvjezdica
pila je koktele
i užasno glasno se smijala
u jednom trenutku u hotel upadaju dvojica muškaraca
vade svoje značke i lisice
ona se prestaje smijati
ja se budim
televizor je upaljen

avantura sedma

bez nje je život dosta kompliciran
dok kuham jedem
dok jedem perem
dok perem psujem
dok psujem slušam (tebe)
dok slušam (tebe) smijem se
dok se smijem perem zube
dok perem zube govorim
dok govorim (tebi) ljutim se (na tebe)
dok se ljutim obuvam cipele
dok obuvam cipele gledam na sat
dok gledam na sat pišam
dok pišam čitam (tebi)
dok čitam zaspim
dok spavam sanjam (pauzu)

 

avantura osma

otvorio se novi kafić
probala sam sjesti i čekati
možda dođe
naručim kavu
preko puta mene sjede ljudi
oni imaju pauzu
imaju i izgrižene nokte
kad ih stignu gristi
u pauzi

(da nemaju pauzu ne bi ih izgrizli)
gledaju u mene
ako dignem pogled započet će razgovor
to svakako želim izbjeći
izbjegavaj kontakt očima
to je najvažnije
ako nam se pogledi susretnu
gotovo je

oni imaju pauzu
zavidim im
(unatoč izgriženim noktima)
ali ako je tvoja pauza bila onakva
za mene neupotrebljiva
kakva je tek njihova
i što bih ja s njom
moguće da se u njihovoj pauzi može samo jesti
i gristi nokte
ovo nije bilo dobro mjesto za čekanje

avantura deveta

P rvo sam mislila d
A će se vratiti da se nalj
U tila i da joj trebam dati vremena da se ohladi i
Z aboravi
A li (pa)uza lud

 

avantura deseta

možda se zapravo nije izgubila
možda je pobjegla
možda je bila ljubomorna na tebe
i odlučila pobjeći čim te prvi put ugledala
možda otad trči
godinama
u suprotnom smjeru
možda ako pomnožim godine otkad si tu
s brzinom njezinog trčanja u minuti
možda ju sustignem
(samo nisam sigurna u kojem smjeru da krenem)

avantura jedanaesta

PA nisi mogla
U zemlju propast
ZA popizdit

avantura dvanaesta

prošlo je već previše vremena
vrijeme je da se pomirim (s tim) da te više nema
moram te preboljeti
kao umrlog člana obitelji
tiho
moram te pustiti
pomiriti se da te jednostavno više nema(m)
da te barem mogu naći
(samo da te pokopam)

avantura trinaesta

svaki put kad zazvoni telefon
mislim da si ti
ili netko tko te našao
kad zazvoni telefon ponadam ti se
u međuvremenu
odano te čekam

avantura četrnaesta

preselili smo se
brinem se što ako se odlučiš vratiti
a nas nema
kako da ti javim našu novu adresu
ostavit ću ti poruku na ulazu u staru zgradu
(valjda je neće odnijeti vjetar)

 

avantura petnaesta

danas dok je izlazilo sunce
učinilo mi se da sam te ugledala
tamo gdje se spaja moguće s nemogućim
na onoj ne tako zamišljenoj liniji
stajala si i mahala mi
s kavom u ruci

avantura šesnaesta

upravo sam te ugledala iz tramvaja
oprostite
samo malo
hitno moram izaći
strpite se
ne žuri se samo vama
ne shvaćate meni je stvarno važno
prestanite se gurati
pitanje je života
to svi kažu
čekajte svoj red
ali
današnji mladi sve bi odmah
ali ja nisam mladi
posebno ne današnji

PUSTITE ME VAN
NE
NESTALA SI
jeste dobro
odjebi babo

 

                                       

avantura sedamnaesta

sjećam se vremena kad smo sunca
i sunca
provodile skupa
hranila si se mojim vremenom
a ja sam gutala oblake dosade
ništa mi se nije primalo
vidjela sam da se godišnje doba mijenja
po boji svoje kože
znam možda si bila gladna
(pa što nisi rekla)

avantura osamnaesta

(sranje) možda sam je usisala

avantura devetnaesta

vidjela sam te neki dan kako guraš stvari pod tepih
možda je (i) moja pauza ispod jednog
rolala sam ih pažljivo i polagano
da nada potraje
dobro je što ih je toliko
(tepiha)
ispod puzla koja nedostaje
slanutak
(sirovi)
tri novčića
davno blokirana kartica
ključ od auta
pauze nema
vratila sam sve točno kako je bilo
i prekrila tepisima

avantura dvadeseta

sjela sam na ruku da ti ne pišem
stavila sam ga u krilo da ne mogu provjeriti jesi li pred

vratima natrpala sam usta čokoladom da te ne mogu pozvati
i sad se kotrljam s njim u rukama
licem u čokoladi
prema tebi

avantura dvadeset i prva

pa u
zatvoru
pa u
zaklonu
pa u
zagrebu
pa u
zapečku
pa u
zabludi
pa u
zabiti
pa u
zanosu
pa u
zaglavlju
pa u
zahodu
pa u
zakutku
pa u
zaletu
pa u
zamoru
pa u
zašto

avantura dvadeset i druga

postoji ta neka firma u austriji
pause für alle
proizvodi pauze
pesonalizirane
kontaktirala sam ih
rekli su hvala na upitu
rekli su danke ali
ne mogu bez predloška morate imati primjer
pauze
ne možemo samo tako rekli su
ali ja sam izgubila svoju
zato vam i pišem da imam primjer ne bih vas ni
rekli su da razumiju moju situaciju
razumijemo vašu situaciju ali mi vam nažalost ne možemo pomoći rekli su
to je više za policiju
ili da neka potražim po kući pa im se javim

avantura dvadeset i treća

moramo razgovarati
jesi li ti vidio moju pauzu
neću se ljutiti
samo te molim da mi kažeš
bolje da mi sad kažeš nego da kasnije otkrijem da si
lagao
neću se ljutiti
samo priznaj
jesi li je vidio
sigurno
gledaj me u oči i reci mi
    nisam vidio tvoju pauzu
dobro
obećaj mi da ćeš mi odmah reći
ako je vidiš

Fotografije: Ivana Đula & Luka Vrbanić, nastale u sklopu autorskog projekta Pauza. Više na: https://radio.hrt.hr/radio-dubrovnik/kultura/predstavlja-se-projekt-pauza-ivane-dula-i-luke-vrbanica-4315178  

--- Marija ----