Dezorijentalna Négar Djavadi

Dezorijentalna Négar Djavadi - preporuka

Na književnoj radionici Kabinet čuda u lipnju smo raspravljali o fantastičnom romanu Dezorijentalna iransko-francuske spisateljice Négar Djavadi (prev. Vanda Mikšić, Meandarmedia, 2020.).

Cilj ovih čitateljskih susreta je razmjena mišljenja i dojmova o knjigama, pa se vrlo rijetko dogodi da nam se baš svima knjiga sviđa - no to je ovaj put bio slučaj, samo su pljuštale pohvale.

Dezorijentalna je neuobičajeni obiteljski roman o sjećanju, identitetu, pripadanju, traumi, autsajderima... Glavna junakinja Kimia pokušava ispričati priče svojih predaka ne bi li zadržala sjećanje na njih ali i na Iran iz kojeg je s obitelji morala izbjeći... Ovo je poetski kaleidoskopski tekst u kojem se ponekad teško snaći, ali vrijedi se potruditi jer poruka je divna: možemo krenuti iz mjesta nesigurnosti i izliječiti se pričama.

Književnu radionicu Kabinet čuda organizirala je udruga Blaberon, odvija se u knjižari Fraktura - još uvijek preko zooma.

Zašto čitati Dezorijentalnu? Poslušajte preporuku!

Kabinet čuda financijski su poduprli Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija.

--- Marija Ott Franolić -----

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja. Zato sam osmislila čitateljsku radionicu Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od cik...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog