Za vrijeme studija oduševljavala me knjiga Uskrsnuće riječi ruskog teoretičara Viktora Šklovskog . Danas kad su akademski tekstovi uglavnom suhi, uniformni i citiraju do besvijesti, teško je zamisliti da bi netko teorijsku knjigu započeo kao Šklovski - ovakvom prvom rečenicom: Nikada ne znaš kako da počneš knjigu. Možda sam već tada slutila da će mi pisanje kritika služiti razmišljanju i postavljanju pitanja, umjesto da u tekstovima nudim neke gotove odgovore? Viktor Šklovski (1893. - 1984.) je bio jedna nevjerojatna pojava - svestran, pomalo ekscentričan, pripadnik ruskih formalista. Ta je škola - sa svojim fokusom na formu, na jezik, dakle na pitanje kako je nešto napisano - jako utjecala na moj cjelokupni doživljaj književnosti. Uvijek me više zanima kako je knjiga napisana nego o čemu govori. Važan mi je i termin očuđenja koji je skovao upravo Šklovski - naime, književnost nam često omogućuje da nešto obično, sto puta viđeno, doživimo s neke druge strane, i da zbog toga o norma...
Tekstovnica
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić