Helene Hanff: Ulica Charing Cross Road 84 - o knjigama i epistolarnom prijateljstvu

Epistolarni roman Ulica Charing Cross 84 američke spisateljice Helene Hanff čitala sam nekoliko puta na engleskom, nedavno opet na hrvatskom i svaki put me osvoji svojim šarmom. Ova knjiga s puno duha i humora govori o odnosu starog londonskog antikvara i jedne ekscentrične njujorške scenaristice. Prvo izdanje objavljeno je 1970., a kod je objavljena tek 2022. u Petrinim knjigama u prijevodu Ire Martinović.

Scenaristica Helene Hanff i knjižar Frank Doel počinju se dopisivati krajem 40-ih. Njezina pisma stižu iz New Yorka u London - u antikvarijat koji se nalazi na Charing Cross Roadu. U početku se tu radi samo o knjigama - glavna junakinja od Franka Doela naručuje rijetke, lijepe i stare knjige, a s vremenom se među njima razvija vrlo dinamičan prijateljski odnos. Ovo je kratka knjižica napisana prema istinitim događajima, sadrži mnoštvo zanimljivih i pamtljivih detalja, idealna je za sve ljude koji vole čitati i koji često zalaze u knjižnice i knjižare.

Zato smo o njoj smo u lipnju raspravljali i na čitateljskoj radionici Kabinet čuda i potaknula nas je na plodnu raspravu o čitanju, sakupljanju, posuđivanju i kupovanju knjiga, o našem odnosu prema knjižarama, knjižnicama, lijepim knjigama, o pisanju i čitanju pisama... i o tome da ponekad možemo ostvariti vrlo duboke odnose s nekim koga možda i nismo osobno upoznali.

Pogledajte i film snimljen po knjizi! Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=s7vOZTosT_w

U video-preporuci pogledajte više o romanu: https://www.youtube.com/watch?v=3ukNYz4mjCk&t=22s

Kabinet čuda sam organizirala iz svoje potrebe da s drugima razgovaram o kvalitetnim knjigama. Administrativno ga podržava udruga Blaberon u suradnji s Knjižarom Fraktura, a financijski ga podupire Grad Zagreb. Više o Kabinetu čuda pročitajte na Modernim vremenima: https://mvinfo.hr/clanak/citateljska-radionica-kao-mjesto-poticanja-citanja-i-preporucivanja-dobre-literature

--- Marija Ott Franolić ---

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Preporuke kvalitetnih slikovnica proizašle iz Erasmus KA2 projekta LISTEN, TALK, SPELL, ACT

Djeci treba čitati svaki dan, treba ih voditi u knjižnicu, knjižaru, poticati ih da sami biraju slikovnice koje ih vesele i razgovarati s njima o tome što smo im pročitali. Uz to što djeca trebaju biti svjesna mogućnosti da sami biraju, dobro je da roditelji odmalena obrate pozornost na izbor kvalitetnih sadržaja. Kako nam se bliži Interliber, izabrala sam popis najboljih slikovnica koje smo čitali u sklopu KA2 Erasmus projekta Listen, talk, spell, act (2017.-19.). Projekt je vodio Dječji vrtić Medveščak a uključivao je tri strana vrtića - turski, talijanski i litavski vrtić, udrugu Blaberon, slovensku udrugu Divja misel te Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cilj projekta bio je međusektorsko povezivanje i razmjena dobrih praksi na području ranog čitanja. U sve je vrtiće uvedena svakodnevna praksa petnaestominutnog čitanja. U sklopu projekta vodila sam aktivnosti udruge Blaberon, između ostaloga sam birala kvalitetne slikovnice. U sklopu projekta s ...

Antun Šoljan o dječjoj književnosti

Što se više bavim dječjom književnošću i što više pratim nove dječje autore i autorice, sve mi je više jasno da je dobra dječja književnost privlačna i odraslima - a ona koja je plitka i bezvezna, ona zapravo nije ni za odrasle ni za djecu. Veliki pisci za djecu, poput Mauricea Sendaka, govorili su o tome da ne pišu ciljano za djecu - nego da nešto napišu, a onda netko drugi naknadno zaključi da je to za djecu. Opetovano je naglašavao da djecu ne treba podcjenjivati simplificiranim sadržajima jer da mali ljudi ionako sve razumiju i da ih ne treba štititi od stvarnosti. Danas je došlo drugo vrijeme, kad je većina djece izložena sadržajima koji su označeni baš kao dječji. Čini mi se da za to postoje barem dva razloga. Prvo, skloni smo djecu previše štititi od svega što je strašno kako se ne bi emocionalno uznemirili ( ranije sam pisala o tome zašto je strah dobar za djecu ) i ne želimo im dati ništa nerazumljivo (računajući vjerojatno s time da će se djeca bolje osjećati ako se osje...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog