Preskoči na glavni sadržaj

Mejmanat Zolkadr Mirsadeki: Prije zimskog sna

Prije nekoliko godina u Frakturi je objavljena zbirka iranske pjesnikinje Mejmanat Zolkadr Mirsadeki Prije zimskog sna u prijevodu Ebtehaja Naveyja i prepjevu Enesa Kiševića. Ta je knjiga zapravo izbor iz njezine četiri pjesničke zbirke. 

Dizajn naslovnice: Danijel Žeželj

Pjesnik Mohammad Reza Shafiei Kadkani u pogovoru piše da su stihovi Mejmanat Zolkadr Mirsadeki jedan od najboljih primjera iranskog modernog pjesništva. Rođena je 1937. u Iranu, djetinjstvo i mladost provela je u Širazu, gradu pjesnika. Otac joj je bio pjesnik, novinar i politički aktivist, pa je stihove počela pisati rano. Počela je s klasičnim formama, da bi se 60-ih okrenula novim poetskim tendencijama. Pisala je i dječje knjige i bajke.  

Ovu sam knjigu čitala puno puta, zavodljiva je, sviđa mi se što vrlo moderno piše o tradicionalnim temama - taj spoj na mene djeluje vrlo umirujuće. Stihove Mejmanat Zolkadr Mirsadeki ne čitam s mozgom, ne promatram ih nimalo racionalno i analitički, nego nekako intuitivno i zaumno. Sviđaju mi se njezine pjesničke slike i nekima od njih se često vraćam, recimo

Misao, misao, misao,
visoka i svijetla granica ljudskog bića iz pjesme "Odonda i još uvijek" (Enes Kišević, i sam pjesnik, u pogovoru piše da ga je taj stih "u isti mah prizemljio i podigao od zemlje"). 

Evo nekoliko pjesama Mejmanat Zolkadr Mirsadeki kao mali nagovor na čitanje ove knjige. 


Ah...


Ah
obala je tako nemirna da ponekad
sanjaš 
pučinu.


? - ?

Luk koji s ove obale
do one obale rijeke
prenosi otiske tvojih koraka,
nije most
nego kratka crta,
najkraća crta svijeta
koja tebe
oduzima od tebe,
malo-pomalo,
da bi jednog nepoznatog i određenog dana
u tren oka
oduzela nepoznati i određeni umanjitelj
od nepoznatog i određenog umanjenika.

* * *

Ispod mosta,
voda
teče,
i ništa joj ne manjka.


Suputnik

Nije primjećivao Sunce.
O mirisima i bojama biljaka pojma nije imao,
nije poznavao cvijet.

* * *

Dugim putom
(čitav život)
kao da s njim stranim jezikom govorim,
bez ikakvog odgovora.


Nastavak

Grana koja raste
nekoliko koraka dalje,
nagovješćuje:
smrt
neće spaliti korijen.


Odonda i još uvijek

Ruka koja je na ulazu u špilju
zapalila prvu vatru
i s dvije-tri jednostavne crte
naslikala nekoliko jelena,
poručivši crtežom čovjeku:
misao je vatra koja razgoni
vukove
iz domovine čovjeka,
misao je svijetla granica ljudskog bića.

U noći kada nasrću vukovi,
pokreni ruku, čovječe!
Baci cjepanicu na vatru,
naslikaj nešto na zidu,
da bi vatra bila
budna i vječna,
da nijedan dom
ne ostane bez slika i šara.

Misao, misao, misao,
visoka i svijetla granica ljudskog bića
odonda i još uvijek
odonda i još uvijek
i uvijek.


Obilazak japanskog vrta

(sedam pjesama)

inspirirano knjigom "Japanski vrt" 


Jedan

Mirno je i otmjeno sletio. 
Jučer,
bio je dijete vrta.
Danas,
uzvišen na Zemlji;
list.


Dva

Sa srebrnim i sjajnim krilima 
na trenutak je sjeo i
ustao
vilin konjic
iz velikog jezera
otpivši svoj gutljaj.


Tri

Ustala je
s boli u leđima nakon gaženja.
I opet se uspravila…
Otporna ljepotica livade –
trava.


Četiri

Pristao je
na studen zimskog jutra
i omaru paklenog ljeta.
S njim su
zlatna smirenost jeseni
i mlada zelen proljeća –
Vrt.


Pet

Nad blatnjavim brzakom rijeke
sjedi tiho i strpljivo
put prema radosti sela,
most.


Šest

U šumskoj tmini,
put je pokazao
puteljak
da svoj teret
donesemo do kuće.


Sedam 

Bez ovih prozora, u molitvi otvorenih prema gradu,
ovo je hrpa crnih cigli i zemlje
usred šume


---  Marija  ---

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Romani koji će vam pomoći da s djecom razgovarate o ratu i nedostatak knjiga o miru

Francuski pisac i nobelovac  J. M. G. Le Clézio , rođen početkom 1940., u autobiografskoj priči Dijete i rat (prev. Sanja Lovrenčić , Mala zvona ) piše da je odrastanje u ratu nešto najgore što se djetetu može dogoditi. Kad je bio mali djeci se nije puno toga objašnjavalo. Ne samo da nije znao što je rat, nego nijednom nije ni čuo tu riječ. Osim toga, ratno stanje mu je bilo normalno jer drugu realnost nije poznavao. Pa ipak je osjećao da nije baš sve kako treba: "Nije se moglo van. Nije se moglo gledati kroz prozor. Postojala je neka prijetnja, neka zabrana, nevidljiva i prisutna i prisutna, trebalo je ostati iza zidova, u zaklonu." I najranije sjećanje ovog pisca dosta je traumatično: u bakino je dvorište pala bomba dok se kupao. Kako se djeca mogu oporaviti od života s takvim razaranjima, pita se Le Clézio i navodi da mu se čini da ga rat nije očeličio – ali ga je učinio nasilnim: Vjerojatno je to sudbina sve djece rođene usred nekog rata. Ne zato što gledaju prizore nekog...

Preporuke kvalitetnih slikovnica proizašle iz Erasmus KA2 projekta LISTEN, TALK, SPELL, ACT

Djeci treba čitati svaki dan, treba ih voditi u knjižnicu, knjižaru, poticati ih da sami biraju slikovnice koje ih vesele i razgovarati s njima o tome što smo im pročitali. Uz to što djeca trebaju biti svjesna mogućnosti da sami biraju, dobro je da roditelji odmalena obrate pozornost na izbor kvalitetnih sadržaja. Kako nam se bliži Interliber, izabrala sam popis najboljih slikovnica koje smo čitali u sklopu KA2 Erasmus projekta Listen, talk, spell, act (2017.-19.). Projekt je vodio Dječji vrtić Medveščak a uključivao je tri strana vrtića - turski, talijanski i litavski vrtić, udrugu Blaberon, slovensku udrugu Divja misel te Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Cilj projekta bio je međusektorsko povezivanje i razmjena dobrih praksi na području ranog čitanja. U sve je vrtiće uvedena svakodnevna praksa petnaestominutnog čitanja.  U sklopu projekta vodila sam aktivnosti udruge Blaberon, između ostaloga sam birala kvalitetne slikovnice. U sklopu projekta s ...