Prije nekoliko godina u Frakturi je objavljena zbirka iranske pjesnikinje Mejmanat Zolkadr Mirsadeki Prije zimskog sna u prijevodu Ebtehaja Naveyja i prepjevu Enesa Kiševića. Ta je knjiga zapravo izbor iz njezine četiri pjesničke zbirke.
 |
| Dizajn naslovnice: Danijel Žeželj |
Pjesnik Mohammad Reza Shafiei Kadkani u pogovoru piše da su stihovi Mejmanat Zolkadr Mirsadeki jedan od najboljih primjera iranskog modernog pjesništva. Rođena je 1937. u Iranu, djetinjstvo i mladost provela je u Širazu, gradu pjesnika. Otac joj je bio pjesnik, novinar i politički aktivist, pa je stihove počela pisati rano. Počela je s klasičnim formama, da bi se 60-ih okrenula novim poetskim tendencijama. Pisala je i dječje knjige i bajke.
Ovu sam knjigu čitala puno puta, zavodljiva je, sviđa mi se što vrlo moderno piše o tradicionalnim temama - taj spoj na mene djeluje vrlo umirujuće. Stihove Mejmanat Zolkadr Mirsadeki ne čitam s mozgom, ne promatram ih nimalo racionalno i analitički, nego nekako intuitivno i zaumno. Sviđaju mi se njezine pjesničke slike i nekima od njih se često vraćam, recimo
Ah...
Ah
obala je tako nemirna da ponekad
sanjaš
pučinu.
? - ?
Luk koji s ove obale
do one obale rijeke
prenosi otiske tvojih koraka,
nije most
nego kratka crta,
najkraća crta svijeta
koja tebe
oduzima od tebe,
malo-pomalo,
da bi jednog nepoznatog i određenog dana
u tren oka
oduzela nepoznati i određeni umanjitelj
od nepoznatog i određenog umanjenika.
* * *
Ispod mosta,
voda
teče,
i ništa joj ne manjka.
Suputnik
Nije primjećivao Sunce.
O mirisima i bojama biljaka pojma nije imao,
nije poznavao cvijet.
* * *
Dugim putom
(čitav život)
kao da s njim stranim jezikom govorim,
bez ikakvog odgovora.
Nastavak
Grana koja raste
nekoliko koraka dalje,
nagovješćuje:
smrt
neće spaliti korijen.
Odonda i još uvijek
Ruka koja je na ulazu u špilju
zapalila prvu vatru
i s dvije-tri jednostavne crte
naslikala nekoliko jelena,
poručivši crtežom čovjeku:
misao je vatra koja razgoni
vukove
iz domovine čovjeka,
misao je svijetla granica ljudskog bića.
U noći kada nasrću vukovi,
pokreni ruku, čovječe!
Baci cjepanicu na vatru,
naslikaj nešto na zidu,
da bi vatra bila
budna i vječna,
da nijedan dom
ne ostane bez slika i šara.
Misao, misao, misao,
visoka i svijetla granica ljudskog bića
odonda i još uvijek
odonda i još uvijek
i uvijek.
Obilazak japanskog vrta
(sedam pjesama)
inspirirano knjigom "Japanski vrt"
Jedan
Mirno je i otmjeno sletio.
Jučer,
bio je dijete vrta.
Danas,
uzvišen na Zemlji;
list.
Dva
Sa srebrnim i sjajnim krilima
na trenutak je sjeo i
ustao
vilin konjic
iz velikog jezera
otpivši svoj gutljaj.
Tri
Ustala je
s boli u leđima nakon gaženja.
I opet se uspravila…
Otporna ljepotica livade –
trava.
Četiri
Pristao je
na studen zimskog jutra
i omaru paklenog ljeta.
S njim su
zlatna smirenost jeseni
i mlada zelen proljeća –
Vrt.
Pet
Nad blatnjavim brzakom rijeke
sjedi tiho i strpljivo
put prema radosti sela,
most.
Šest
U šumskoj tmini,
put je pokazao
puteljak
da svoj teret
donesemo do kuće.
Sedam
Bez ovih prozora, u molitvi otvorenih prema gradu,
ovo je hrpa crnih cigli i zemlje
usred šume
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar