Marcel Proust: čitanje je plodno čudo komuniciranja usred samoće

dana
U listopadu smo na Kabinetu čuda u knjižari Fraktura razgovarali o knjizi Marcela Prousta O čitanju (prev. Ela Agotić, Meandar, 2004.)

Rukopis Marcela Prousta, izvor

U ovoj maloj, maloj knjižici u neobičudnom izdanju Meandra s mnoštvom digresija i opisa vlastite svakodnevice, Marcel Proust piše što je za njega čitanje. Uz to, opisuje užitak u čitanju iz djetinjstva, piše o tome koliko ga je smetalo kad bi ga dnevna zaduženja prekidala u uživanju u tekstu (pravi čitatelji znaju: život je stalna smetnja čitanju!). 

U Proustovoj se knjižici dobro vidi da je za čitanje potrebna dokolica, jer on odrasta u kući sa sluškinjama i kuharicama, u polaganoj atmosferi popodnevnih odmora, šetnji po parkovima, zajedničkih obiteljskih piknika i sl. Nije čudo da je imao vremena dubinski se baviti tekstom. S druge strane, imali su i drugi vremena i dokolicu, pa nisu razvili taj senzibilitet, ta posebna minuciozna zapažanja svega što se oko njih događa.



Zaključujem da na Kabinetu čuda volimo razgovarati o knjigama o čitanju. Svidjele su nam se i knjige Dok pakiram svoju biblioteku Alberta Manguela i roman Alana Bennetta Obična čitateljica o kraljici koja odjednom postaje čitateljica i to joj kompletno promijeni život. 

Proust nas je svojim tekstom ponukao na razna razmišljanja o vlastitim čitanjima i o tome što nam znače knjige. Neki su se na susretu čak zapitali nije li ih brzina života nagnala da potpuno zapostave ovakve tekstove. O čitanju je pravi klasik, esej koji se čita kao književni tekst, napisan slojevitim jezikom koji sporo teče, kakav u moru suvremenih jednostavnijih tekstova pomalo i zaboravljamo. 

Svidjelo nam se što Proust ovdje donosi razne definicije čitanja, jedna primjerice kaže: Čitanje je plodno čudo komuniciranja usred samoće (38) I zaista, svi čitatelji znaju taj osjećaj - sjedimo sami, ali možemo doprijeti do autorovih misli (ili do misli lika o kojem je riječ), i uz to nam se rastvara čitav svijet, atmosfera o kojoj čitamo, u koju smo - ako je tekst dobar - ušli s prvom rečenicom. Pa i ova je Proustova knjižica dobar primjer za uvođenje u atmosferu teksta - za vrijeme čitanja točno možeš osjetiti tu njegovu kuću, protjecanje njihovog dana, gotovo i temperaturu i lagani povjetarac u tim ljetnim zamračenim sobama... sve zbog višeslojnosti i stilskog bogatstva Proustova pisanja. 

Pisac ovdje uspoređuje čitanje i razgovor, pa kaže da između njih postoji velika razlika jer nakon pročitane misli ostajemo "u intelektualnoj moći kakvu donosi samoća", duhovno se dalje obogaćujemo, a razgovor to istog trena rasipa. Piše i da je čitanje zapravo najbolji oblik prijateljstva - jer ako smo s nekom knjigom proveli večer, to znači da smo to zaista i željeli (za razliku od brojnih prilika kad sjedimo s nekim na kavi i razmišljamo - "što mi je ovo trebalo?" - to je nešto s čime se mnogi introverti mogu poistovjetiti).

Proust piše i ovako: Naša mudrost počinje ondje gdje autorova završava (42), a neuroznanstvenica Maryanne Wolf u knjizi Čitatelju, vrati se kući (Naklada Ljevak, prev. Anita Peti-Stantić i Vedrana Gnjidić) smatra da je ovom rečenicom Proust zapravo definirao dubinsko čitanje koje nam omogućuje da se istisnemo iz sebe i mislimo onkraj teksta - dakle otvara nam prostor da istovremeno ostanemo mi i obogatimo se uvidima iz teksta. Dubinsko čitanje nam je važno jer je povezano s razmišljanjem i skupljanjem znanja, i Wolf je zabrinuta što će se dogoditi ako kao civilizacija zbog brzih čitanja na digitalnim tehnologijama izgubimo mogućnost dubinskog uživljavanja u tekstove.



Zato u nastavku objavljujem tekst Maryanne Wolf o važnosti čitanja slojevitih tekstova, koji sam prije nekoliko godina prevela za Jutarnji list.


Od riječi do mudrosti: što bismo mogli izgubiti u digitalnom svijetu?

Maryanne Wolf

U esejima Američka predavanja: šest prijedloga za sljedeće tisućljeće talijanski pisac Italo Calvino prije više od trideset godina postavio je neka pitanja o budućnosti koja su nam danas itekako relevantna. „Ponekad mi se čini da je neka epidemija zahvatila čovječanstvo i to upravo onu njegovu sposobnost koja ga najviše obilježava - uporabu riječi. Kao da nas je pogodila jezična kuga, zbog koje jezik gubi spoznajnu snagu (…) postaje automatiziran, a izrazi mu se svode na općenite, bezimene i apstraktne formule (…) riječi se sudaraju s novim mislima ali bez ikakve iskre.“ 

Zapitajte se: jeste li ovaj čudesni odlomak samo preletjeli, prikupili informacije s površine teksta, bez da ste se dulje zadržali na svakoj misli koju je Calvino tako pomno izrazio? Ako ste ga samo preletjeli, upravo ste iskusili pojavu koja se čitateljima i čitateljicama sve češće događa. U svijetu zagušenom informacijama, navikli smo 'skenirati' tekst, samo ga brzo preletjeti, obično na nekom od sveprisutnih ekrana. Što je još gore, ne možemo popratiti sve dostupne vijesti i podatke, pa se zatvaramo u ono što nam je poznato. Naime, okrećemo se društvenim mrežama koje funkcioniraju tako da nam pokazuju gotovo isključivo što misle naši istomišljenici ili barem sličnomišljenici. Zbog toga gubimo mogućnost druge perspektive i sve teže prepoznajemo tzv. lažne vijesti i razne demagoge.  



Za razliku od govora, čitanje nam nije urođeno, ali prilagodljivost mozga omogućila nam je da naučimo čitati. No mozak se sada prilagođava digitalnim tehnologijama zbog kojih sve više samo prelijećemo tekstove, bez udubljivanja i pamćenja. Počinje nam nedostajati tzv. dubinsko čitanje za koje su potrebne godine truda i pripreme mozga. To su sofisticirani kognitivni i afektivni procesi za koje mozgu treba više vremena, premda je ponekad riječ o milisekundama. S dubljim fokusiranjem na tekst, temeljitije shvaćamo značenje riječi i fraza, ne zahvaćamo samo doslovno značenje, počinjemo se unositi u različite perspektive i razumijevati osjećaje i živote drugih, a uz to, lakše se povezujemo sa samima sobom. Procesi dubinskog čitanja – povezivanje prethodnog znanja s onim što upravo čitamo, kritička analiza i zaključivanje – omogućuju nam da posve uronimo u ono što čitamo i da, kao što je napisao Proust, „preko autorove mudrosti otkrijemo vlastitu“. 

Osim sofisticiranih kognitivnih i intelektualnih procesa, dubinsko čitanje uključuje i empatiju prijeko potrebnu da bismo bili u stanju sagledati tuđu perspektivu, razumjeti drugačiji pogled na svijet, i barem na trenutak se zapitati – kako je to misliti, osjećati i biti netko drugi? U razgovoru sa spisateljicom Marilynne Robinson, bivši američki predsjednik Barack Obama rekao je da je čitanjem romana naučio preuzimati perspektivu drugih, biti empatičan, a ona mu je odgovorila da je najveća prijetnja današnjici činjenica da „druge“ vidimo isključivo kao neprijatelje. Kad ljudi čitaju samo da bi potvrdili vlastite stavove, a nisu spremni iz teksta doznati nova znanja i upoznavati nove perspektive, postaju laki plijen demagozima koji se hrane ljudskim neznanjem i iracionalnošću. To se trenutno događa u cijelom svijetu i trebalo bi nas brinuti. 

Kao kognitivna neuroznanstvenica, jednako sam naučila od Calvina, Prousta i Marilynne Robinson kao i proučavajući mozak koji čita. Sada već svima postaje jasno da je digitalno doba promijenilo što i kako čitamo, a te promjene itekako utječu na to kako mislimo, kako se odnosimo prema drugima, na koji način informacije pretvaramo u znanje, pa čak i kako glasamo. Stvari nisu crno-bijele i čitanje na digitalnim platformama ne bi trebalo odbaciti, jer ni dubinsko se čitanje ne odvija samo na tradicionalnim formatima. Međutim, slažem se sa znanstvenicom sa Sveučilišta MIT Sherry Turkle da treba dobro istražiti što se mijenja ili čak nestaje s inovacijama poput digitalnog čitanja. Digitalna nam tehnologija s jedne strane pruža izvanredne mogućnosti dijeljenja informacija, a s druge nas tjera na letimično čitanje (možda upravo sada površno prelijećete ovaj esej?). Sve više istraživanja pokazuje da dubinsko razumijevanje sadržaja, kritička analiza i empatija postaju ugrožene ako im se ne posvećujemo dovoljno. Da bismo sve to sačuvali, trebat će nam informacije, znanje i mnogo mudrosti. Jer, kao što je i Calvino primijetio, osiromašuje nam se jezik koji nas najviše razlikuje od drugih vrsta, a i  razmišljanje nam se ozbiljno mijenja. To ne smijemo ignorirati ako budućim generacijama želimo ostaviti sve ono što smo svojim razmišljanjima i inovacijama stvorili.   

Ne bismo, naravno, trebali odbacivati suvremene tehnologije – njihova je dobrobit u posljednje dvije godine pandemije više nego očita. Kao i Sherry Turkle, želim da zajedno stvorimo preduvjete za budućnost u kojoj se tradicionalni i digitalni mediji nadopunjuju tako da iskoriste međusobne prednosti i pokušaju izbjeći mane. Predlažem da kod djece počnemo razvijati tzv. dvopismeni mozak. Zamislila sam da u prvih deset godina djeca većinom uče čitati s papira, dok istovremeno već u petoj godini mogu vježbati koristiti digitalne medije, osobito kako bi se naučili odgovornom traženju informacija. Trebat će nam neka vrsta digitalne mudrosti da bismo djeci pomogli da usvoje procese dubinskog čitanja, osobito zaključivanje i kritičku analizu, bez obzira na medij na kojem će čitati u budućnosti.

S godinama smo sakupili brojna znanja za koja se nadam da će nam - uz zajedničku moralnu odgovornost – poslužiti da budućim generacijama pomognemo ispraviti svoje greške kako bi oni mogli preko naših znanja otkrivati vlastita.    


*Američka neuroznanstvenica Maryanne Wolf na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu (UCLA) vodi Centar za disleksiju, različite tipove učenja i socijalnu pravdu i jedna je od osnivačica projekta globalne pismenosti Curious Learning. Radila je kao profesorica na Sveučilištu Tufts, a bila je i voditeljica tamošnjega Centra za istraživanje čitanja i jezika. Dobitnica je brojnih nagrada. Autorica je knjiga Proust and the Squid: The Story and Science of the Reading Brain (2007) i Tales of Literacy for the 21st Century: The Literary Agenda (2016) i Reader, Come Home (2018). Zadnja joj je knjiga jedina prevedena na hrvatski - pod naslovom Čitatelju, vrati se kući u prijevodu Anite Peti-Stantić i Vedrane Gnjidić objavljena je u Nakladi Ljevak.



---  Marija  ---





Primjedbe

Objavi komentar