Tekstovnica

Kad želite odmak od komercijale – uzmite slikovnice Braće Fan!   Slikovnice mi stoje odmah iznad stola i često za njima posežem, ovisno o raspoloženju, a priče Braće Fan stavila sam, uz slikovnice Svjetlana Junakovića, na malko izdvojeno mjesto. Nisam ih izdvojila sasvim svjesno - ustvari sam tek nedavno shvatila da ih počesto otvaram, kao da mi svako malo treba sakrivanje od svakodnevice, bježanje u njihove privlačne imaginarne svjetove. Eric i Terry Fan svakom svojom slikovnicom grade novi umjetnički svijet, nudeći podjednako djeci i odraslima mogućnost za jaki estetski užitak. U svojim ilustracijama kombiniraju tradicionalno i moderno – olovku, tintu i digitalne tehnike, a rezultat je očaravajuć. U Hrvatskoj nam je prijevode njihovih slikovnica omogućila Vanda Mikšić , a objavljene su u izdavačkoj kući Meandarmedia . Prvo sam se zaljubila u njihovu slikovnicu Ocean do neba koju su i djeca jako voljela u programima poticanja čitanja u vrtiću. U toj je priči djed dječaku Finnu...

Jako me razveselilo i dirnulo kad sam vidjela da su u Frakturi objavljene izabrane pjesme Andriane Škunce , Otok, zrcalo riječi . Odmah sam išla po knjigu, po njezine dragocjene i pročišćene riječi – jer znala sam, to će biti knjiga koja će u buku i hučenje svakodnevice, u sve te glasne tričarije unijeti toliko mi potreban mir – mir usredotočenosti na bitno, da se poslužim njezinim stihom, znala sam da će nakon čitanja ove knjige  misao postati opipljiva izbočina...  I nisam se prevarila – ovo je velika knjiga u kojoj je nataložena velika poezija - treba je čitati pomno i stalno iznova, ljuštiti njezine mnogobrojne slojeve, upoznavati joj nabore i zakutke - sve dok jezik, duh i stil ove poezije ne postanu neodvojivi dio nas, nešto bez čega ne bismo nikada ni mogli biti.  Pred dosta godina naišla sam na pjesmu Andriane Škunce   Črtami, rezami , zalijepila sam je iznad radnog stola i čitala sam je toliko puta, udubljivala se u nju toliko, da sam je naučila napamet. Tad...

Povodom Međunarodnog dana brajice ( Louis Braille , 1809-1852) željela bih upozoriti na divnu, neobičnu slikovnicu Baš imam sreće koju je napisao Lawrence Schimel a ilustrirao Juan Carlo Mayorga . S engleskog ju je za Kreativnu mrežu prevela Anda Bukvić Pažin . Puno razmišljam o tome koliko je važno promijeniti perspektivu, koliko je važno osobito djeci objasniti da uvijek trebamo pokušati vidjeti stvari s druge strane, na drugi način.  Preporučivala sam i slikovnice koje ća vam omogućiti da s djecom sagledate neke obične stvari s drugog gledišta , a to isto mislim i za  jako umjetničke slikovnice, pomalo nadrealistične  - one nam očuđuju stvarnost, omogućujući nam da je vidimo iznova, kao prvi puta, dajući nam time svježu, dotad neviđenu perspektivu. Kad se pokušamo staviti u poziciju neke druge osobe, kad se zapitamo kako se drugi osjećaju - naše mišljenje i viđenje prestaju biti apsolutni, to je u demokratskom društvu jako važno. Moramo se naučiti živjeti s drugačiji...