Preskoči na glavni sadržaj

Magična privlačnost Braće Fan

Kad želite odmak od komercijale – uzmite slikovnice Braće Fan! 

Slikovnice mi stoje odmah iznad stola i često za njima posežem, ovisno o raspoloženju, a priče Braće Fan stavila sam, uz slikovnice Svjetlana Junakovića, na malko izdvojeno mjesto. Nisam ih izdvojila sasvim svjesno - ustvari sam tek nedavno shvatila da ih počesto otvaram, kao da mi svako malo treba sakrivanje od svakodnevice, bježanje u njihove privlačne imaginarne svjetove. Eric i Terry Fan svakom svojom slikovnicom grade novi umjetnički svijet, nudeći podjednako djeci i odraslima mogućnost za jaki estetski užitak. U svojim ilustracijama kombiniraju tradicionalno i moderno – olovku, tintu i digitalne tehnike, a rezultat je očaravajuć.

U Hrvatskoj nam je prijevode njihovih slikovnica omogućila Vanda Mikšić, a objavljene su u izdavačkoj kući Meandarmedia.


Prvo sam se zaljubila u njihovu slikovnicu Ocean do neba koju su i djeca jako voljela u programima poticanja čitanja u vrtiću. U toj je priči djed dječaku Finnu pripovijedao o dalekom mjestu gdje ocean dodiruje nebo - zajedno su planirali sagraditi brod ne bi li pronašli to mjesto, ali djeda sada više nema - pa je Finn sam sagradio brod. Kad se s Finnom otisnete na to čudesno putovanje, ova istovremeno realistično i magično ilustrirana slikovnica, puna mistike i nagovještaja, upoznat će vas s ribama koje mogu zaplivati prema mjesecu, doplovit ćete do Knjižničnih otoka i vidjeti brodove koji će se otisnuti u nebo!


U Noćnom vrtlaru (prvoj slikovnici braće Fan) dječak William u svome gradu primjećuje prekrasne skulpture od drveća, pitajući se – otkuda one? Nakon kraćeg istraživanja slučajno upoznaje Noćnog vrtlara i pomaže mu oblikovati nove skulpture – ali događa se još nešto – ta nova umjetnička djela zbližavaju cijelu zajednicu! Ova topla priča može se čitati na razne načine – meni se čini da govori o tome da nas umjetnost može zbližiti i promijeniti, dati nam mogućnost da svakodnevicu promatramo novim očima, jer mladi je William s mogućnošću oblikovanja stabala dobio zanimaciju i vještinu, ali i svijet u koji može pobjeći.


Kao i u njihovim drugim slikovnicama, i tu mi se sviđaju kontrasti – među tamnim sivim i zelenim tonovima Noćnog vrtlara svijetle noćne svjetiljke, a ponekad i puni mjesec, dok se nešto svijetlije, jarče boje pojavljuju tek na kraju priče – kad se zajednica već zbližila zbog neobičnih vrtnih skulptura.


Taj kontrast u ilustracijama najviše dolazi do izražaja u njihovoj upravo prevedenoj slikovnici Palo je s neba. U crno-bijeli životinjski i biljni svijet odjednom se spustila divna, transparentna šarena pikula! Ma otkud je samo došla? I kome pripada? Različite životinje tu će stvar protumačiti na drugačije načine – žaba pretpostavlja da je to gumeni bombon, a smrdljivi Martin misli da je izrasla iz zemlje! Dobra je to priča da razmislimo i s djecom razgovaramo o raznim perspektivama - o različitim načinima na koje promatramo iste događaje. Kad se jedna dječja ruka spusti na livadu i posegne za pikulom, to je pravi trenutak da se zapitamo kako životinjama izgledaju ljudi, da pokušamo osmotriti sami sebe iz perspektive malih životinja. 

Ne znam igraju li se djeca i danas s pikulama? Mi smo se igrali, i u ovoj slikovnici jako mi se sviđa taj retro detalj.


Sve se slikovnice Braće Fan mogu višestruko interpretirati, mnogo puta čitati, njihova se značenja usložnjavaju sa svakim novim čitanjem, a užitak u ilustracijama je neizmjeran, može ih se beskrajno dugo gledati, uživati u brojnim detaljima koji ih čine pravim umjetničkim djelima. U priči Palo je s neba krijesnice čarobno i zavodljivo svjetlucaju u mraku, u Noćnom vrtlaru treba dobro gledati pa ćete vidjeti da maleni William zapravo živi u sirotištu, a u Oceanu do neba zanimljivo je proučavati naslove knjiga na Knjižničnim otocima (među svjetskim klasicima nalazi se i jedan naslov Braće Fan!)

Dakle, čitajte Braću Fan, i sebi i djeci.... Ali zašto baš sada sve ovo pišem?

Jer sam vidjela da im je izašla nova slikovnica Lizzy and the cloud! Nadam se da su to vidjeli i u Meandru i da ćemo je čitati uskoro na hrvatskom….

Izvor: Eric Fan, Facebook


Ovdje možete pogledati kako Terry i Eric Fan čitaju slikovnicu It fell from the sky


---- Marija ----- 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule  Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od cik...