Jako me razveselilo i dirnulo kad sam vidjela da su u Frakturi objavljene izabrane pjesme Andriane Škunce, Otok, zrcalo riječi. Odmah sam išla po knjigu, po njezine dragocjene i pročišćene riječi – jer znala sam, to će biti knjiga koja će u buku i hučenje svakodnevice, u sve te glasne tričarije unijeti toliko mi potreban mir – mir usredotočenosti na bitno, da se poslužim njezinim stihom, znala sam da će nakon čitanja ove knjige misao postati opipljiva izbočina...
I nisam se prevarila – ovo je velika knjiga u kojoj je nataložena velika poezija - treba je čitati pomno i stalno iznova, ljuštiti njezine mnogobrojne slojeve, upoznavati joj nabore i zakutke - sve dok jezik, duh i stil ove poezije ne postanu neodvojivi dio nas, nešto bez čega ne bismo nikada ni mogli biti.
Pred dosta godina naišla sam na pjesmu Andriane Škunce Črtami, rezami, zalijepila sam je iznad radnog stola i čitala sam je toliko puta, udubljivala se u nju toliko, da sam je naučila napamet. Tada sam se intenzivno bavila ženskom poviješću i imala sam dojam da mi se pjesma direktno obraća: Črtami i rezami ispisana pređa povijesti. Njihovim / tragom obnavlja se izgubljeno.
Slaba sam na otočke teme jer sam puno vremena u životu provela na otoku i dobro poznajem taj mentalitet. I volim ga. Zato mi je bilo divno i dirljivo da je Lora Tomaš nedavno za naslov svog romana odabrala baš Škuncin stih Slani mrak. Svidjela mi se knjiga Lore Tomaš i puno sam je iščitavala, a paralelno sam ponovno posegnula za poezijom Andriane Škunce, zaista velike pjesnikinje impoznatnoga opusa koja je u ovo vrijeme japajakanja i agresivne samohvale malo samozatajno čudo.
Izbor Otok, zrcalo riječi priredila je pjesnikinja Marija Dejanović, a knjiga je izašla u važnoj biblioteci Fraktali koja nam je donijela poeziju Tomasa Tranströmera, Wislawe Szymborske i Teda Hughesa.
Andriana Škunca svakim nas svojim stihom podsjeća: život je raznorodan i dubok i beskrajan – samo trebamo malo zastati u cijeloj ovoj brzoj vrtnji ničega kako bismo to primijetili.
 |
| Andrianu Škuncu fotografirala Gordana Benić |
Čitati Andrianu Škuncu znači ponirati duboko u njezin jednostavni, otočki, paški svijet, svijet u kojem „kamen s kamenom uvećava prazninu“. Miljenko Jergović lijepo je napisao da je to „asketizam riječi“. Ovi nam stihovi omogućuju da sve to o čemu pjesnikinja piše osjetimo – za vrijeme čitanja osjećamo tu sol na nepcu i u kosi, makija nas grebe i škaklja po nogama, škrape nas tjeraju na oprezni hod, ta sporost omogućuje nam da vidimo dok gledamo, a naći ćemo se i usred otočkog mraka, i dovesti otok i mrak u prostorno-vremensku vezu: Zimi, noću, otok je iznad mraka.
Ovo su pjesme koje se opiru prolaznosti, nastoje sačuvati ono što je prošlo, što nestaje, od ljudi i stvari koji su nekad nastanjivali otok, sve do odnosa koji se u napisanome ipak mogu sačuvati, kao u pjesmi Rukopis: naravno, vidjet ćemo se – pišeš; pa mi se vidimo i kad se ne vidimo – pišem ti.
Meni pak u ovim pjesmama najviše znače trenuci u kojima se dodiruju tekst i život, kada postaju pravo zrcalo riječi – moja vječna opsesija pisanja o životu, konkretnog zapisivanja, provlači se pjesmama Andriane Škunce poput one tanke crte na obzoru na kojoj se čini da se dodiruju more i nebo.
Primjerice:
nitko nije čuo / kako studen odvlači rukopis
papir je zid / o koji se oslanjam
a najmoćnija metafora je iz pjesme Bilježnica: Papir na stolu, tihi svijet.
I da puno ne mudrujem – jer kažu da ono što možemo objasniti i nije poezija – slijede pjesme iz zbirke „Otok, zrcalo riječi“ kojima sam se u posljednjih nekoliko tjedana najviše vraćala.
PREMA ZABORAVU
Noć koja se ponavlja
Bura napinje mrak
U staklima nema
odraza svjetiljke
Sve se uvuklo
u neko strasnije doba
Koliki su već otišli
Spominjem ih noćas
od kuće do kuće
Manje je pjevanja nakanat
u dva glasa
kao da se pori vjetar
Odlaze:
kalcete
haljice
fuštan
kapa
kaparan
opanci
pirule
Svi dragi iščeznuli u nepovrat
Krunice u rukama starica
potrošene od uzdanja
Muninel i krosna
kako se prela i tkala vuna
Drage fotografije
izblijedjele u albumima:
tovari
misi
mašteli
staćice
torkul
koš
otakać
brende
posvitak
Sad već manje važni
odloženi
prema skorom?
zaboravu
OTOK
Skupio se
ispod
oblaka
Bliže nebu
Između
smrti
i putovanja
nema razlike
Ovce snene
iza onoga
što dolazi
ili je već bilo
S unutarnje strane
otoka
s njegova
dna
vraća se noć
Čujem kako valovi
odvojeni morem
vuku za sobom
slani mrak
S UGARKOM U RUCI
Na verigama
plijesan ranog jutra
Vlaga podmazuje vrata
Nitko nije čuo
kako studen odvlači rukopis
S poda nestali listovi
Tražili ih cijelu noć
s ugarkom u ruci
Olovka
grebe svjetlo
skoreno u čađi.
BIOGRAFIJA:
Andriana Škunca rođena je 9. ožujka 1944. u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo, a i danas živi veći dio godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Jugoslavistiku i komparativnu književnost.
Objavila je deset knjiga pjesama:
Do neba bijelo, Matica hrvatska i NSGZ, Zagreb, 1969.
Kratka sjena podneva, Razlog-Liber, Zagreb, 1973.
Pomaci, tišine, (pjesme u prozi), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981.
Napuštena mjesta, vlastita naklada, Zagreb, 1985.
Druga strana zrcala, (pjesme u prozi), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1988.
Korijen zid kutija, Hrvatska sveučilišna naklada, biblioteka “Kairos”, Zagreb, 1992.
Zeleni prah, (pjesme u prozi), Meandar – Naklada MD, Zagreb, 1994. i drugo izdanje 1995.
Novaljski svjetlopis, (pjesme u prozi), s pedeset autoričinih fotografija, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
Predivo sve užih dana, izabrane pjesme, (izbor i pogovor 346 Zvonimir Mrkonjić), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2002.
Vrijeme se zanjihalo, V.B.Z., Zagreb, 2015.
Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem sastavila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu napisala je monografiju opremljenu vlastitim fotografijama Biblijski vrt / Sveta zemlja lunjskih maslina, Novalja, 2013., te knjigu poetskih eseja, putopisno-dnevničkih zapisa opremljenu vlastitim fotografijama Hodopis rubovima otoka, Ogranak Matice hrvatske, Novalja, 2013.
Potražite pjesme Andriane Škunce i na stranici Besplatne elektroničke knjige https://elektronickeknjige.com/autor/skunca-andriana/
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar