Buddenbrookovi Thomasa Manna su obiteljski roman koji opisuje nekoliko generacija građanske trgovačke obitelji, njihov uspon i pad te cijelu galeriju živopisnih i vrlo pamtljivih likova. Tekst je vrlo aktualan iako je objavljen 1901. - i danas točno možete zamisliti takvu obitelj u kojoj postoje poslušni i uklopljeni, ali i oni malo individualniji i zato nepripadni, vječne "crne ovce", i danas su nam aktualni izazovi koje sa sobom donosi smjena generacija i danas razmišljamo o moralu i nemoralu u poslovanju, kao i o razlici između idealizma i materijalizma. Kad sam Buddenbrookove čitala rano na fakultetu, jako mi se svidio ali sam ga doživjela posve drugačije - to je baš pravi klasik koji nas može pročitati dok ga čitamo, tekst u kojem tek sa vlastitom zrelošću uviđamo njegove raznolike suptilne nijanse. Potpuno je fascinantno da ga je Mann završio kad je imao samo 25 godina! Knjiga je jako lijepo uređena, ima pogovor Andyja Jelčića koji ju je divno preveo – jako je preporučujem za čitanje.
.jpg)
O Buddenbrookovima Thomasa Manna smo raspravljali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda u siječnju, a na susretu nam se pridružio i prevoditelj Andy Jelčić.
Na njegovo me gostovanje potaknula nedavno objavljena knjiga Polifonija prijevodne kritike ili kako prenijeti sladoled s jednog kraja grada na drugi koju je osmislila i koncipirala prevoditeljica i kritičarka Anda Bukvić Pažin. To je važna knjiga, žanrovski zanimljiva, koja počinje ekstenzivnim uvodom u kojem urednica i priređivačica knjige definira i kartira područje prijevodne kritike, a postavlja i brojne važna pitanja poput dileme što je to uopće dobar prijevod ili zašto ne pišemo negativne kritike... Zatim slijede sami primjeri prijevodnih kritika koje pišu Katarina Luketić, Jagna Pogačnik, Lora Tomaš, An. Fazekaš, Dinko Telećan, Nataša Govedić, Tomislav Kuzmanović, Edin Badić, Sandra Ljubas i Miljenko Jergović. Zadnji dio knjige sastoji se od intervjua s prevoditeljima Larom Hölbling Matković, Anom Badurinom, Andyjem Jelčićem i Vandom Mikšić. Ponosna sam urednica ove knjige - mislim da je u ovako maloj zemlji važno govoriti o prevoditeljima i činiti sve da podupremo što kvalitetnije prijevode.
Svidjelo mi se kako je Andy Jelčić rekao da je zadaća književne kritike da istakne neke naslove koji su stvarno dobri - a prijeti im da se utope u hiperprodukciji - kao i da pokudi nešto što svi u određenom trenutku hvale, a da to možda i nije zasluženo.
Zato sam Andyja Jelčića i pozvala na susret o Buddenbrookovima, jer upravo je on zaslužan za odličan novi prijevod tog romana, objavljenog 2023. u Matici hrvatskoj. Na susretu je bilo silno zanimljivo - govorio je o izazovima prevođenja takve knjige, ali i o tome koliko je važno svakih 70-ak godina u ovako malu kulturu donijeti novi prijevod klasika i na taj način mladim ljudi omogućiti da ih čitaju. Ranije smo Buddenbrookove čitali u prijevodu Ive Adum iz 1950.
.jpg)
Andy Jelčić je prije dvadesetak godina preveo i nezaobilazni klasik Roberta Musila kojeg smo u starijem prijevodu Zlatka Gorjana iz šezdesetih poznavali kao Čovjeka bez svojstava, a u novom prevoditeljskom ruhu je postao Čovjek bez osobina (Andy Jelčić je to objasnio činjenicom da ljudi imaju osobine, a stvari svojstva!).
Pogledajte video-preporuku za čitanje Buddenbrookovih: https://www.youtube.com/watch?v=k0V9CT6HQlY&t=142s
Kabinet čuda sam organizirala iz potrebe da s drugima razgovaram o kvalitetnim knjigama. Administrativno ga podržava udruga Blaberon u suradnji s Knjižarom Fraktura, a financijski ga podupire Grad Zagreb. Više o Kabinetu čuda pročitajte na Modernim vremenima: https://mvinfo.hr/clanak/citateljska-radionica-kao-mjesto-poticanja-citanja-i-preporucivanja-dobre-literature
 |
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar