Tekstovnica

Kad sam s Andom Bukvić Pažin pisala knjigu Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci , često smo s raznim ljudima razgovarale o tome što i kako čitaju svojoj djeci. Mnogi su nas pitali kakav je naš stav o čitanju bajki - treba li ih čitati s obzirom na nove zaštitničke tendencije u odgoju. Mislimo da djeci danas svakako treba čitati bajke, i to onako kako su napisane, bez ikakve cenzure. To smo u knjizi pojasnile ovako: Čitanje i pričanje bajki djeci danas je svojevrsna subverzija, bunt protiv ideologije helikopter-roditeljstva, rizik u svijetu vatiranog ranog djetinjstva, kritičko čitanje ideja koje donosi sveprisutna kultura otpisivanja umjesto njihova neselektivnog prihvaćanja. U duboko podijeljenom svijetu gdje jedan pol diskriminira sve drugo i drukčije, a drugi je bez kriterija i radi političke korektnosti uronio u ideološke sadržaje koji promiču različitosti – ne zato što je to dobro, već samo zato što je drukčije – čitanje bajki je transgresija, opasan teritorij iz...

Postoje neke neobične knjige koje je teško definirati, klasificirati, koje ne možemo do kraja objasniti. Takva je ilustrirana knjiga Dugog putovanja cilj Michaela Endea (prev. Anja Bastašić , Mala zvona ). Originalno objavljena kao kratka priča u zbirci Das Gefängnis der Freiheit (1992.), kod nas je nadopunjena ilustracijama Dominika Vukovića , pa se na prvu doima poput romana. Riječ je o divnoj knjizi, koja nije bez razloga 2019. ušla u konkurenciju na natječaju za najljepše oblikovane hrvatske knjige u toj godini.  O knjizi  Dugog putovanja cilj  raspravljali smo u prosincu na čitateljskoj radionici Kabinet čuda . Iako je Ende najpoznatiji kao pisac za djecu - ovo je neka vrsta bajke za odrasle. Priča je to o bogatom dječaku koji se zbog nedostatka brige i normalnih odnosa s drugim ljudima pretvara u sebičnu, razmaženu osobu, toliko opsjednutu svojim težnjama da mu nijedna žrtva nije važna. Dijelovi priče su fantastični, teško objašnjivi, glavni lik nije baš simpa...

Talijanski pisac Antonio Scurati , autor romana  Najbolje doba našeg života  i dva romana o Mussoliniju :  M. Dijete svojega vremena i M. Dijete providnosti , napisao je kratku knjižicu o odnosu Mussolinijeva fašizma i današnjih populizama.  Knjiga Fašizam i populizam objavljena je ove godine u Frakturi u prijevodu Ane Badurine , koja je na hrvatski prevela sve njegove knjige. Scurati u ovoj knjizi opisuje kako je kao dvadesetogodišnjak na jednom tulumu krajičkom oka na televiziji vidio kako se ruši Berlinski zid - bilo mu je tada važnije tulumariti nego obraćati pozornost na politiku, i to mu se danas s odmakom čini logičnim jer je rođen 1969. pa je pripadao prvoj poslijeratnoj generaciji koja je živjela u uvjerenju da je demokracija pobijedila, da nema više ratova i neprijatelja, da je blagostanje u Europi više-manje sveprisutno - i da više nema potrebe boriti se niti obraćati pozornost na politiku. I bilo je tako lagodno - uljuljkati se u tu laž.  Danas, 35...

Jako preporučujem roman Stoner Johna Williamsa ( Fraktura 2000., prev. Patricia Horvat ) o kojem se raspravljalo na čitateljskom klubu Kabinet čuda u studenom 2024.  Stoner je napisan 1965., ali u početku je prolazio nezapaženo. Unazad nekoliko desetljeća postao je pravi hit. Imala sam i mali otpor prema njemu jer su ga svi čitali i preporučivali. No kad sam ga počela čitati - nisam ga mogla ispustiti iz ruke. Roman donosi priču o cijelom životu jednog nevjerojatnog lika - Williama Stonera - o tome kako se mijenjao kroz život, na koji je način prihvaćao životne okolnosti ili se pak borio protiv njih. O životu na američkom sveučilištu, odnosu sa studentima, kolegama, ljubavi prema književnosti koja mu je promijenila čitav tijek života, o odnosu sa suprugom u disfunkcionalnom braku, pokušaju odgoja kćeri u nezdravom okruženju - i jednoj pomirenosti sa životom. O jednom običnom životu bez ikakvih senzacija u kojem se zrcale sva važna pitanja: sreća, obitelj, profesija, moral,...