Postoje neke neobične knjige koje je teško definirati, klasificirati, koje ne možemo do kraja objasniti.
Takva je ilustrirana knjiga Dugog putovanja cilj Michaela Endea (prev. Anja Bastašić, Mala zvona). Originalno objavljena kao kratka priča u zbirci Das Gefängnis der Freiheit (1992.), kod nas je nadopunjena ilustracijama Dominika Vukovića, pa se na prvu doima poput romana. Riječ je o divnoj knjizi, koja nije bez razloga 2019. ušla u konkurenciju na natječaju za najljepše oblikovane hrvatske knjige u toj godini.
O knjizi Dugog putovanja cilj raspravljali smo u prosincu na čitateljskoj radionici Kabinet čuda. Iako je Ende najpoznatiji kao pisac za djecu - ovo je neka vrsta bajke za odrasle. Priča je to o bogatom dječaku koji se zbog nedostatka brige i normalnih odnosa s drugim ljudima pretvara u sebičnu, razmaženu osobu, toliko opsjednutu svojim težnjama da mu nijedna žrtva nije važna. Dijelovi priče su fantastični, teško objašnjivi, glavni lik nije baš simpatičan - a njegova je nesimpatičnost pojačana činjenicom da dolazi iz bogatog, privilegiranog okružja. Pa iako nas je njegova ličnost povremeno iritirala, u ovoj lijepo napisanoj priči smo pronašli mnoštvo tema za razgovor: Je li važnija potraga, dakle sam put, od cilja koji smo si zadali? Što znači imati dom - je li to mjesto, jesu li to ljudi, osjećaj - ili nešto posve drugo? Što znači za nečim čeznuti - i možemo li znati da nam nedostaje nešto što nikada nismo imali, što nismo iskusili?
 |
| Kabinet čuda u Knjižari Fraktura |
Pogledajte preporuku za čitanje: https://www.youtube.com/watch?v=BOoqVx6mNA4&t=144s
i svakako pročitajte Endeovu najpoznatiju knjigu za djecu Priča bez kraja (prev. Zlatko Crnković).
Kabinet čuda odvija se u Knjižari Fraktura u organizaciji udruge Blaberon, a financira ga Grad Zagreb.
Primjedbe
Objavi komentar