BASTA
Došao sam na svijet tada i tada, odgajan sam tu i tu, školu sam pohađao redovito, postao sam to i to, zovem se tako i tako, i ne mislim mnogo. Prema spolu sam muškarac, pred državom dobar građanin, a prema svome položaju spadam u bolje društvo. Uredan sam, tih, prijazan pripadnik ljudskoga društva, takozvani dobar građanin, rado popijem svoju čašu piva kako Bog zapovijeda i ne mislim mnogo. Jasno je kao na dlanu da zdušno dobro jedem i isto je tako kao na dlanu jasno da mi ideje uopće ne padaju na pamet. Oštroumne misli kao takve nikad mi ne padaju na pamet i stoga sam dobar građanin, jer dobar građanin ne misli mnogo. Dobar građanin pojede svoj ručak i basta!
Svoju glavu ne naprežem osobito, prepuštam to drugima. Tko napreže glavu, postaje mrzak ljudima; tko mnogo misli, važi za neugodna čovjeka. Već je Julije Cezar svojim debelim prstom upirao u mršavoga buljookog Kasija, kojega se plašio jer je u njemu naslućivao neke ideje. Dobar građanin ne smije ulijevati strah i pobuđivati sumnju, nije njegovo da mnogo misli. Tko mnogo misli, ljudi ga ne vole, a posve je nepotrebno da ljudi nekoga ne vole. Hrkanje i spavanje bolji su od pisanja pjesama i mišljenja. Došao sam na svijet tada i tada, u školu sam išao tu i tu, čitam katkad te i te novine, po zanimanju sam to i to, čini se da sam dobar građanin i da rado i bodro jedem. U glavi se ne naprežem osobito jer to prepuštam drugim ljudima. Nije moje razbijati glavu mišljenjem jer tko mnogo misli, njega zaboli glava, a glavobolja je posve nepotrebna stvar. Spavanje i hrkanje bolji su nego razbijanje glave i daleko je bolje zdušno popiti čašu piva negoli pisati pjesme i misliti. Ideje mi kao takve uopće ne padaju na pamet i ni po koju cijenu ne želim sebi razbijati glavu, prepuštam to vodećim državnicima. Pa zato i jesam dobar građanin, da imam svoj mir i da ne moram naprezati glavu, da mi ideje uopće ne padaju na pamet i da se mogu strašno plašiti prevelikog mišljenja. Oštroumnih se misli bojim. Kad oštroumno mislim, pred očima mi sve biva plavo i zeleno. Radije popijem dobru čašu piva, a sve oštroumno mišljenje prepuštam vodećim državnicima. Državnici mogu, što se mene tiče, oštroumno misliti dok god im je volja i dok im glave ne popucaju. Meni sve biva plavo i zeleno pred očima kad naprežem glavu, a to nije dobro i zato glavu naprežem što je moguće manje i lijepo živim bez glave i bez misli. Dovoljno je samo da vodeći državnici misle dok im pred očima ne postane plavo i zeleno i dok im ne pukne glava, tako je onda sve u redu i ovakvi kao ja mogu mirno piti svoju čašu piva kako Bog zapovijeda, zdušno dobro jesti i noću slatko spavati i hrkati, uz pretpostavku da su hrkanje i spavanje bolji negoli razbijanje glave i bolji negoli pisanje pjesama i mišljenje. Tko napreže glavu, ljudima samo biva mrzak i tko izražava namjere i mišljenja, važi kao neprijatan čovjek, a dobar građanin ne treba biti neprijatan, nego prijatan čovjek. Oštroumne misli i razbijanje glave mirne duše prepuštam vodećim državnicima jer ljudi poput nas, dakako, samo su solidni i nevažni članovi ljudskoga društva i takozvani dobri građani iliti malograđani koji rado piju svoju čašu piva kako Bog zapovijeda i rado jedu svoje koliko je to moguće dobro, masno i ukusno jelo i basta!
Državnici trebaju misliti sve dok ne priznaju da im je pred očima sve plavo i zeleno i da ih boli glava. Dobar građanin nikad ne treba imati glavobolju, uvijek mu, naprotiv, treba prijati njegova dobra čaša piva kako Bog zapovijeda i noću treba slatko hrkati i spavati. Zovem se tako i tako, na svijet sam došao tada i tada, redovito su me i kako dužnost zapovijeda tjerali da idem u školu tu i tu, s vremena na vrijeme čitam te i te novine, po zanimanju sam to i to, godina mi je toliko i toliko i odričem se velikog i napornog mišljenja jer naprezanje i razbijanje glave sa zadovoljstvom prepuštam vodećim glavama koje se za to osjećaju odgovornima. Ljudi kao mi ni najmanje ne osjećaju odgovornost, jer ljudi kao mi piju svoju čašu piva kako Bog zapovijeda i ne misle mnogo, nego to vrlo čudno zadovoljstvo prepuštaju glavama koje snose odgovornost. Išao sam u školu tu i tu, gdje su me silili da naprežem glavu, koju otada više nikad ni najmanje nisam naprezao i rabio. Rođen sam tada i tada, ime mi je tako i tako, nemam nikakve odgovornosti i nipošto nisam jedini u svojoj vrsti. Postoji, srećom, jako mnogo ljudi koji poput mene uživaju u svojoj čaši piva kako Bog zapovijeda, podjednako malo misle i podjednako nerado razbijaju glavu kao i ja, takvih koji to s veseljem prepuštaju drugim ljudima, na primjer državnicima. Oštroumne misli uopće ne padaju na pamet meni koji sam tihi pripadnik ljudskoga društva i, nasreću, ne samo meni nego ni gomilama ovakvih kao što sam ja, koji zdušno dobro jedu i ne misle mnogo, imaju toliko i toliko godina, odgojeni su tu i tu, pristojni su članovi ljudskoga društva kao i ja i dobri su građani kao i ja i oštroumne im misli uopće ne padaju na pamet kao ni meni i basta!
 |
| Robert Walser |
*priča Basta je objavljena u knjizi Roberta Walsera Šetnja (prev. Milan Soklić, Bodoni, 2022.).
 |
| © Carl Seelig (c) Keystone SDA / Robert Walser-Stiftung Bern / Fraktura |
Švicarski pisac Robert Walser (1878. –1956.) danas se smatra jednim od velikana modernističke književnosti. Početku njegova stvaralaštva divili su se Franz Kafka, Robert Musil, Hermann Hesse, Walter Benjamin i Thomas Mann, no za života nije uspio doprijeti do šire čitateljske publike, pa je i danas nepravedno zaboravljen. Zato nije čudno da Walserova američka prevoditeljica Susan Bernofsky biografiju o njemu započinje rečenicom: “Robert Walser još je donedavno bio najpoznatiji modernistički autor za kojeg nikad niste čuli.”
Walser je bio osebujni autsajder. Rano je napustio školu iz ekonomskih razloga, ali ni na jednom se poslu nije zadržavao dugo – njegov nemirni duh nije se lako ukalupljivao – previše su mu trebali priroda, osama i pisanje. Napisao je mnoge priče, eseje i devet romana, od kojih su sačuvana četiri. Cjelokupno je Walserovo djelo nekako mimo glavnog tijeka svijeta, naivno je – njegovo čuđenje nad običnim stvarima čitatelju omogućava da svijet iznova vidi i doživi. U njegovim se tekstovima isprepleću iskrenost i ironija, on piše o sebi, ali to je istovremeno uvijek maska. Djela ovog švicarsko-njemačkog pisca obilježava osjećaj apsurda svakodnevice i otuđenosti od svijeta, po kojima će postati poznat Franz Kafka. Walserovi su junaci usamljeni, tankoćutni i autoironični. Walser je bio modernist istančane spisateljske tehnike u vrijeme kad čitateljska publika za to još nije bila spremna. Svojim je stilom utjecao na Petera Handkea, Thomasa Bernharda i mnoge druge.
Na kraju života bio je neuspješan i siromašan, a nakon mentalnog sloma 1929. posljednjih je dvadesetak godina boravio u nekoliko psihijatrijskih klinika. Umro je 1956. tijekom jedne šetnje.
--- Marija ---
Primjedbe
Objavi komentar