Preskoči na glavni sadržaj

Sve o Anne Frank - važna, prekrasna knjiga

Nedavno sam vodila program za poticanje čitanja sa srednjoškolcima i šokiralo me koliko su malo znali o dnevniku Ane Frank. Ti su mladi ljudi u srednju školu došli iz raznih osnovnih škola - i ni u jednoj od njih nisu im spomenuli Anu Frank? Dnevnik Ane Frank jedna je od najpoznatijih knjiga u cjelokupnoj svjetskoj književnosti (na hrvatski ga je prevela Giga Gračan). Osim toga, to je knjiga idealna za mlade ljude jer se mogu identificirati sa situacijom djevojčice koja pati jer se u Drugom svjetskom ratu kao Židovka našla u izvanrednim okolnostima. Ratne strahote kroz njezinu priču dobivaju osobno lice i postaju relevantne drugima za identifikaciju i lakše shvaćanje - zato bi taj dnevnik svakako trebao biti obavezna lektira. 

Uz dnevnik, učenici i nastavnici trebali bi konzultirati odličnu knjigu Sve o Anne Frank (Menno Metselaar, Piet van Ledden, prevela Svetlana Grubić Samaržija, ur. Dubravka Đurić Nemec, Naklada Ljevak, 2021.).


Knjigu Sve o Anne Frank inicirala je Zaklada Ane Frank, a nastala je iz pitanja koja su posjetitelji postavljali u kući Ane Frank u Amsterdamu. Zato je vrlo praktična za korištenje, objašnjava osnovne pojmove: što je holokaust, zašto je simbol nacista bio kukasti križ, zašto su Židovi nosili žutu zvijezdu, zašto je Hitler mrzio Židove, što je Anina obitelj radila u skloništu, jel im bilo dosadno... Knjiga je vrlo životna i osobito u početku optimistična, donosi niz zanimljivih detalja o Ani, o njezinom odrastanju i životu prije rata. Idealna je za srednjoškolske profesore, ali i za nastavnike viših razreda osnovne škole - osobito za  hrvatski jezik i povijest, no može se koristiti i u nastavi građanskog odgoja, i uopće za razvoj kritičkog mišljenja kod mladih ljudi. 

Ova je knjiga prekrasna na jedan starinski način, podsjeća na knjige iz mog djetinjstva, osim toga interaktivna je i puna materijala. Uz tekst koji je napisan jednostavnim i pristupačnim jezikom, tu su fotografije, ilustracije i crteži Hucka Scarryja na kojima se može vidjeti kako je izgledalo sklonište u kojem su se dvije obitelji skrivale za vrijeme rata i kako im je bio organiziran dnevni život.

Anne s prijateljicama 1939. Izvor: Zbirka fotografija Anne Frank Stichting, Amsterdam

Svih srednjoškolaca koji ne čitaju Dnevnik Ane Frank ponovno sam se sjetila kad sam povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta moderirala zoom-tribinu Sve o Anne Frank. Sjećanje na Anu, Leu i sve žrtve holokausta. Na tribini su govorili spisateljica i novinarka Slavenka Drakulić i povjesničar Goran Hutinec, a organizirao ju je Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.

Razgovor je bio sadržajan i zanimljiv, Slavenka Drakulić i Goran Hutinec bili su odlični, puno važnih stvari je rečeno. Zapravo smo samo podcrtali ono o čemu uvijek iznova razmišljam - da holokaust najbolje možemo prikazati i doživjeti kroz individualne priče (jer ništa nam ne znači kad kažemo da je poginulo 6 milijuna ljudi, nažalost to je toliko apstraktna brojka da si je nitko ne može predočiti).

Govorili smo o tome da ne smijemo dozvoliti da žrtve progona potonu u kulturnom pamćenju, i da osobito mladim ljudima trebamo omogućiti empatiju sa stvarnim žrtvama. Zato treba čitati Dnevnik Ane Frank, Dnevnik Renije Spiegel, Dnevnik Diane Budisavljević, knjigu Sve o Anne Frank M. Metselaara i Pieta van Leddena, te knjigu Lea Deutsch: dijete glume, glazbe i plesa povjesničarke Martine Bitunjac. Lea Deutsch bila je "hrvatska Ana Frank", već kao dijete bila je uspješna glumica, no sa 16 godina deportirana je u Auschwitz i umrla u transportu. Ne smijemo ih zaboraviti!

Ana Frank i Lea Deutsch. Izvori: Zbirka fotografija Anne Frank Stichting, Amsterdam i Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU


Ovdje se može pogledati snimka cijelog razgovora.



--- Marija --- 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule  Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od cik...