Preskoči na glavni sadržaj

Razgovor o Davidu Grossmanu s Andreom Weiss Sadeh - pogledajte snimku

Nedavno sam u Frakturinoj knjižari s prevoditeljicom s hebrejskog Andreom Weiss Sadeh razgovarala o fantastičnom Davidu Grossmanu. Jako sam se veselila ovoj tribini jer me je vratila svim njegovim romanima, a pročitala sam prvi puta i njegovu zbirku eseja Writing in the Dark: Essays on Literature and Politics koju jako jako preporučam jer postavlja brojna važna pitanja o pisanju, o razlici između službenog i osobnog jezika, o nadi i ulozi književnosti i čitanja u svijetu. Andrea je dinamična i zanimljiva sugovornica - i iako se o Grossmanu može razgovarati danima pa bi nam svako vrijeme bilo prekratko - ovi  su razgovori baš užitak i nadam se da će gledatelje / slušatelje nagovoriti na čitanje ovog stvarno velikog pisca!

Pogledajte snimku cijelog razgovora:


Ovo je treća od četiri tribine o izraelskoj književnosti. Snimku prvog razgovora o Amosu Ozu možete pogledati ovdje, snimku razgovora o Zeruyji Shalev ovdje, a idući mjesec razgovaramo o Etgaru Keretu kojeg je također prevodila Andrea!

Razgovore su financijski poduprli Veleposlanstvo Države Izrael u Hrvatskoj, udruga Izraelsko prijateljstvo i PLIVA.








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Velika važnost malih priča ili zašto djeci treba čitati bajke

Kad sam s Andom Bukvić Pažin pisala knjigu Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci , često smo s raznim ljudima razgovarale o tome što i kako čitaju svojoj djeci. Mnogi su nas pitali kakav je naš stav o čitanju bajki - treba li ih čitati s obzirom na nove zaštitničke tendencije u odgoju. Mislimo da djeci danas svakako treba čitati bajke, i to onako kako su napisane, bez ikakve cenzure. To smo u knjizi pojasnile ovako: Čitanje i pričanje bajki djeci danas je svojevrsna subverzija, bunt protiv ideologije helikopter-roditeljstva, rizik u svijetu vatiranog ranog djetinjstva, kritičko čitanje ideja koje donosi sveprisutna kultura otpisivanja umjesto njihova neselektivnog prihvaćanja. U duboko podijeljenom svijetu gdje jedan pol diskriminira sve drugo i drukčije, a drugi je bez kriterija i radi političke korektnosti uronio u ideološke sadržaje koji promiču različitosti – ne zato što je to dobro, već samo zato što je drukčije – čitanje bajki je transgresija, opasan teritorij iz...