Još sam pod dojmom, jučer sam s prevoditeljicom s hebrejskog Andreom Weiss Sadeh u knjižari Fraktura razgovarala o Amosu Ozu. On je jedan od mojih najdražih pisaca, bilo je odlično, baš sadržajno i informativno - uvijek uživam u razgovorima o vrhunskim piscima, a ovaj puta sam bila ganuta i dobrim reakcijama publike koja je očito uživala i dobila puno novih uvida. Andrea je zanimljiva sugovornica, iskrena, otvorena osoba vrlo fine, nijansirane intuicije.
Govorile smo o Ozovu liku i djelu - o tome što njega čini jednim od najboljih pisaca današnjice, u čemu je razlika između njegovih književnih i esejističkih djela, što je specifično u prevođenju s hebrejskog i što je onda specifično i/ili problematično baš za Amosa Oza... Spominjale smo da ga je danas jako važno čitati - jer njegova su djela sva o skepsi i nužnosti da mislimo, da se opiremo jednostranosti fanatizma. Možda je i to razlog zašto smo svi bili zadovoljni i ganuti razgovorom - u vrijeme posvemašnje površnosti i brzine - ovo je bilo nešto ozbiljno i smisleno - poziv na čitanje ovog vrhunskog pisca.
Oni koji nisu s Ozovim djelom upoznati, trebali bi krenuti od njegove knjige Što čini jabuku? koju je, kao i većinu njegovih drugih djela, Andrea Weiss Sadeh prevela na hrvatski. To su razgovori s njegovom urednicom Shirom Hadad u kojima je sažeo dobar dio svoga opusa i životnih stavova.
 |
| Marilla Sicilia/Archivio Marilla Sicilia/Mondadori Portfolio |
Mislim da to nisam rekla na tribini, ali mi je bilo u glavi - silna je šteta i nepravda da Oz nije dobio Nobelovu nagradu!
Pogledajte snimku cijele tribine:
Ovo je prva od četiri tribine o izraelskoj književnosti - u idućim ćemo mjesecima razgovarati o Zeruyi Shalev, Davidu Grossmanu i Etgaru Keretu - piscima koje je također prevodila Andrea!
Razgovore su financijski poduprli Veleposlanstvo Države Izrael u Hrvatskoj, udruga Izraelsko prijateljstvo i PLIVA.
--- Marija Ott Franolić ---
Primjedbe
Objavi komentar