Tekstovnica

Na susretu književne radionice  Kabinet čuda  u ožujku smo raspravljali o romanu  Kad je Nina znala izraelskog pisca Davida Grossmana  (prev. Andrea Weiss Sadeh , Fraktura, 2020.). Susret je bio jako uspješan, u goste nam je došla i sama prevoditeljica! Književnu radionicu organizirala je udruga Blaberon, odvija se u knjižari Fraktura - još uvijek preko zooma. Zašto čitati Grossmana? Poslušajte preporuku! U travnju čitamo roman francuskog pisca  Edouarda Louisa   Raskrstimo s Eddyjem (OceanMore, 2019., prev. Ita Kovač).  Kabinet čuda financijski su poduprijeli Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija.

Nedavno mi je u ruke došla jedna jako zanimljiva knjiga, Bivše stvari portugalskog autora Bruna Vieire Amarala  (1978). Nisam sigurna je li to zbirka kratkih priča, roman ili nešto treće, teško ga je žanrovski odrediti, sam je autor napisao da je to "nepotpuni rječnik, inventar amputiranih snova, sjećanja, tiskanih slova ili besmislemnih opisa". Objavila ga je izdavačka kuća Hena com , a prevela Una Krizmanić Ožegović . Glavni lik se nakon životnih neuspjeha vraća na mjesto svoga odrastanja, Bairro Am é liju, i ispisuje 'katalog likova' toga mjesta, ne bi li ih pokušao bolje razumjeti, upoznati - a u tome procesu sroditi se i s vlastitim korijenima. To je zapravo neka vrsta mapiranja svakodnevice, ali ne posve realistična - povremeno isklizne u magični realizam. Likovi se nižu po abecedi i pričaju priču jednog malog kvarta - tu su pijanci, lokalni pjesnici, majke koje su zbog besmislenog nasilja izgubile sinove, konobarice i sitni lopovi, tzv. obični ljudi koji su sa...

U sklopu projekta  Čitaj i gledaj  preporučila sam slikovnicu  Ljubav spašava živote  Svjetlana Junakovića (Algoritam, 2007.) Oduvijek mislim da je šteta preporučivati samo nove naslove, voditi se tržišnim kriterijima - po onome što se trenutno može kupiti, jer na taj način mnoge dobre stvari potonu i ostanu zaboravljene... Ovo je jedna takva divna slikovnica, nešto začudno, nekako neprilagođeno, zaigrano, oslobođeno didaktičnosti i podilaženju djeci, ali i konvencijama - a opet posve na mjestu, baš kakvo treba biti. Umjetnost bez dociranja, a sve je tako jednostavno i lijepo, veselo i duhovito. Za djecu i za odrasle.  Bilo bi jako lijepo da se nađe izdavač koji će ovu slikovnicu ponovno izdati. Svjetlan Junaković je stvarno jedan od naših najboljih ilustratora. Možda i najbolji! Priča je jednostavna: otac i kći idu jedan dan na ribolov, i svatko ima svoje viđenje događaja...  Pogledajte preporuku: Preporuka je objavljena i na portalu Moderna vremena ....

Puno je razloga zašto bi trebalo čitati Amosa Oza . Prije puno godina očarao me njegov roman Crna kutija , zatim sam se utopila u knjizi Priča o ljubavi i tmini  i otada me nije prestao fascinirati svojim stilom. Rijetki su danas pisci poput njega - suvremeni, a već klasici. Zadnja Ozova knjiga prevedena na hrvatski je  Što čini jabuku?  (fantastičan prijevod zahvaljujemo  Andrei Weiss Sadeh , izdala Fraktura, 2021.) - to su razgovori koje je ovaj izraelski pisac vodio sa svojom urednicom Širom Hadad . Mnogo se tema provlači knjigom - ovo dvoje intelektualaca razgovaraju o Ozovim razlozima za pisanje, o utjecaju književnosti na čitatelje, o rodnim, političkim, obiteljskim i drugim pitanjima - ali o tome ću pisati u nekom drugom tekstu.  Ovdje želim objaviti Ozove misli o predavanju književnosti koje su nam nasušno potrebne - vrijeme je da se mladim ljudima počne prenositi užitak u tekstu, da nastava književnosti prestane biti zbir književnoteorijskih termina (ko...

Jučer je u Booksi bila tribina  Književna senzibilizacija o iranskoj književnosti. Književnu senzibilizaciju godinama vodi jako zanimljiva prevoditeljica Ksenija Banović - osnovni joj je cilj predstavljati književnost dalekih nam zemalja i na taj način nam približiti teme o kojima pišu, približiti nas njihovim problemima, čežnjama i nadama - zapravo njihovoj ljudskosti. Zato nije čudno da u svojoj biografiji Ksenija piše da uz pomoć knjiga djecu pokušava uspavati, a odrasle probuditi! Na ovoj tribini tema su bile iranske književnice, uz Kseniju smo govorile pjesnikinja Darija Žilić i ja.  Rasprava je bila vrlo poticajna, bio mi je baš užitak. Govorile smo o divnim romanima Golnaz Hashemzadeh Bonde : "To smo bili mi" (prev. Sonja Bennet , Fraktura), Negar Djavadi : "Dezorijentalna" (prev. Vanda Mikšić , Meandarmedia) i o pjesmama "Bijela suita" Athene Farrokhzad (prev. Željka Černok , SKUD Ivan Goran Kovačić), a Darija Žilić je govorila i o starijim iran...