Jučer je u Booksi bila tribina Književna senzibilizacija o iranskoj književnosti. Književnu senzibilizaciju godinama vodi jako zanimljiva prevoditeljica Ksenija Banović - osnovni joj je cilj predstavljati književnost dalekih nam zemalja i na taj način nam približiti teme o kojima pišu, približiti nas njihovim problemima, čežnjama i nadama - zapravo njihovoj ljudskosti. Zato nije čudno da u svojoj biografiji Ksenija piše da uz pomoć knjiga djecu pokušava uspavati, a odrasle probuditi!
Na ovoj tribini tema su bile iranske književnice, uz Kseniju smo govorile pjesnikinja Darija Žilić i ja.
Rasprava je bila vrlo poticajna, bio mi je baš užitak. Govorile smo o divnim romanima Golnaz Hashemzadeh Bonde: "To smo bili mi" (prev. Sonja Bennet, Fraktura), Negar Djavadi: "Dezorijentalna" (prev. Vanda Mikšić, Meandarmedia) i o pjesmama "Bijela suita" Athene Farrokhzad (prev. Željka Černok, SKUD Ivan Goran Kovačić), a Darija Žilić je govorila i o starijim iranskim pjesnikinjama na koje se Athena Farrokhzad naslanja.
Foto: klik
Bilo je riječi o osjećaju nepripadanja kod ovih spisateljica, o tome može li nas književnost senzibilizirati za drugačijost, o pisanju kao o davanju smisla rasutom i krhkom životu, o nepouzdanosti sjećanja, o pjesnikinjama koje su u poeziji nadilazile stereotipove, o pokušaju rekonstruiranja identiteta i neadekvatnosti glagola "integrirati se".....
Evo jedan divni citat Athene Farrokhzad iz Bijele suite: Moja majka je rekla: Nikada ne podcjenjuj što su sve ljudi spremni učiniti kako bi formulirali istine koje mogu podnijeti.
Primjedbe
Objavi komentar