Čitajte Irenu Vrkljan!

Na susretu Kabineta čuda u Knjižari Fraktura u travnju smo razgovarali o romanu Marina ili o biografiji Irene Vrkljan.

Svima nam se roman svidio. Prisjećale smo se koliko su na nas utjecale razne knjige Irene Vrkljan - ona je autorica koja se može čitati u dvadesetima, pa u tridesetima, pa u četrdesetima, pa u sedamdesetima, zapravo uvijek, cijeli život - i uvijek u njezinim tekstovima možemo otkriti nešto novo.

Divile smo se njezinom poetskom stilu - njezina proza stalno ponire u poeziju, analizirale smo njezino "duhovno srodstvo" s Marinom Cvetajevom i razgovarale o tim autsajderskim dušama kojima je život nekako pretežak teret, kojima je svakodnevica samo zbrka i nesnalaženje, takvima je Irena bila sklona, o njima je stalno pisala - od glumice Dore do pjesnika Branka Miljkovića koji je život završio samoubojstvom, Marine Cvetajeve, Virginije Woolf i mnogih, mnogih drugih. Njezine su knjige i privlačne kao neki katalog autsajderskih života, izložen vrlo poetski i rastresito.

Govorile smo o tome kako su tekstovi Irene Vrkljan na jedan način pesimistični, kao da je autorica u trajnom Weltschmerzu, ali da iz njih izbija i puno duha, a nije ni patetična ni ogorčena. Spominjale smo Ireninu knjigu pjesama "Pjesme, nepjesme" kojom se provlači motiv starih ljudi - osobito žena - koje nitko ne treba, koje su svi zaboravili... Zato smo spominjali i "Nevidljivu ženu" Slavenke Drakulić.

Iako su knjige Irene Vrkljan na neki način sve slične - tekstovi joj nikad nisu dosadni i treba ih čitati - zbog stila, ali i zato što su nam tematski vrlo relevantni, dotiču se naših biografija, naših života, naših pitanja i razmišljanja.

Mene je Marina vratila ponovnom čitanju drugih knjiga Irene Vrkljan, i konačno sam, nakon što udišem njezine tekstove više od 20 godina, nakon što godinama ispisujem citate i rečenice iz njezinih knjiga, i mnoge od njih znam napamet - napisala malo veći tekst o svom doživljaju njezinih knjiga.

Objavljen je na portalu Ideje.hr: https://ideje.hr/zed-za-smirajem-i-vjecna-pitanja-u-vremenima-nesuosjecanja-citajte-irenu-vrkljan/

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja. Zato sam osmislila čitateljsku radionicu Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Velika važnost malih priča ili zašto djeci treba čitati bajke

Kad sam s Andom Bukvić Pažin pisala knjigu Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci , često smo s raznim ljudima razgovarale o tome što i kako čitaju svojoj djeci. Mnogi su nas pitali kakav je naš stav o čitanju bajki - treba li ih čitati s obzirom na nove zaštitničke tendencije u odgoju. Mislimo da djeci danas svakako treba čitati bajke, i to onako kako su napisane, bez ikakve cenzure. To smo u knjizi pojasnile ovako: Čitanje i pričanje bajki djeci danas je svojevrsna subverzija, bunt protiv ideologije helikopter-roditeljstva, rizik u svijetu vatiranog ranog djetinjstva, kritičko čitanje ideja koje donosi sveprisutna kultura otpisivanja umjesto njihova neselektivnog prihvaćanja. U duboko podijeljenom svijetu gdje jedan pol diskriminira sve drugo i drukčije, a drugi je bez kriterija i radi političke korektnosti uronio u ideološke sadržaje koji promiču različitosti – ne zato što je to dobro, već samo zato što je drukčije – čitanje bajki je transgresija, opasan teritorij iz...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog