Čitajte Irenu Vrkljan!

Na susretu Kabineta čuda u Knjižari Fraktura u travnju smo razgovarali o romanu Marina ili o biografiji Irene Vrkljan.

Svima nam se roman svidio. Prisjećale smo se koliko su na nas utjecale razne knjige Irene Vrkljan - ona je autorica koja se može čitati u dvadesetima, pa u tridesetima, pa u četrdesetima, pa u sedamdesetima, zapravo uvijek, cijeli život - i uvijek u njezinim tekstovima možemo otkriti nešto novo.

Divile smo se njezinom poetskom stilu - njezina proza stalno ponire u poeziju, analizirale smo njezino "duhovno srodstvo" s Marinom Cvetajevom i razgovarale o tim autsajderskim dušama kojima je život nekako pretežak teret, kojima je svakodnevica samo zbrka i nesnalaženje, takvima je Irena bila sklona, o njima je stalno pisala - od glumice Dore do pjesnika Branka Miljkovića koji je život završio samoubojstvom, Marine Cvetajeve, Virginije Woolf i mnogih, mnogih drugih. Njezine su knjige i privlačne kao neki katalog autsajderskih života, izložen vrlo poetski i rastresito.

Govorile smo o tome kako su tekstovi Irene Vrkljan na jedan način pesimistični, kao da je autorica u trajnom Weltschmerzu, ali da iz njih izbija i puno duha, a nije ni patetična ni ogorčena. Spominjale smo Ireninu knjigu pjesama "Pjesme, nepjesme" kojom se provlači motiv starih ljudi - osobito žena - koje nitko ne treba, koje su svi zaboravili... Zato smo spominjali i "Nevidljivu ženu" Slavenke Drakulić.

Iako su knjige Irene Vrkljan na neki način sve slične - tekstovi joj nikad nisu dosadni i treba ih čitati - zbog stila, ali i zato što su nam tematski vrlo relevantni, dotiču se naših biografija, naših života, naših pitanja i razmišljanja.

Mene je Marina vratila ponovnom čitanju drugih knjiga Irene Vrkljan, i konačno sam, nakon što udišem njezine tekstove više od 20 godina, nakon što godinama ispisujem citate i rečenice iz njezinih knjiga, i mnoge od njih znam napamet - napisala malo veći tekst o svom doživljaju njezinih knjiga.

Objavljen je na portalu Ideje.hr: https://ideje.hr/zed-za-smirajem-i-vjecna-pitanja-u-vremenima-nesuosjecanja-citajte-irenu-vrkljan/

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala: Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja. Zato sam osmislila čitateljsku radionicu Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Antun Šoljan o dječjoj književnosti

Što se više bavim dječjom književnošću i što više pratim nove dječje autore i autorice, sve mi je više jasno da je dobra dječja književnost privlačna i odraslima - a ona koja je plitka i bezvezna, ona zapravo nije ni za odrasle ni za djecu. Veliki pisci za djecu, poput Mauricea Sendaka, govorili su o tome da ne pišu ciljano za djecu - nego da nešto napišu, a onda netko drugi naknadno zaključi da je to za djecu. Opetovano je naglašavao da djecu ne treba podcjenjivati simplificiranim sadržajima jer da mali ljudi ionako sve razumiju i da ih ne treba štititi od stvarnosti. Danas je došlo drugo vrijeme, kad je većina djece izložena sadržajima koji su označeni baš kao dječji. Čini mi se da za to postoje barem dva razloga. Prvo, skloni smo djecu previše štititi od svega što je strašno kako se ne bi emocionalno uznemirili ( ranije sam pisala o tome zašto je strah dobar za djecu ) i ne želimo im dati ništa nerazumljivo (računajući vjerojatno s time da će se djeca bolje osjećati ako se osje...

Tekstovnica

Pretraži ovaj blog