Tekstovnica

Ovih dana me oduševila knjiga  Pisma tebi Nike Kovač   ( Naklada Ljevak , 2023., prev. Anita Peti-Stantić ).  Nika Kovač  je sociologinja i antropologinja, sudjelovala je na projektima raznih aktivističkih organizacija, vodila radionice za djecu i mlade, objavila dvije knjige i vodi Institut 8. marec, orijentiran na osvještavanje društvenih neravnopravnosti.  Njezina će knjiga Pisma tebi  svojim entuzijazmom sigurno razveseliti brojne odrasle - kao što je mene oduševila - ali ona je prvenstveno namijenjena mladima - srednjoškolcima, studentima i starijim osnovcima. Mladima koji ovih dana strahuju od mature i upisa na fakultete (hoće li biti dovoljno dobri? Jesu li dovoljno štrebetali? I je li to normalno, da im otpočetka stvaramo takav pritisak da neće "uspjeti" ako iz svega neće imati 5?), mladima koji se teško nose s velikim neizvjesnostima suvremenog života - ekološkim i političkom problemima, socijalnom nesigurnošću, potrošaštvom i društvenim nejednakos...

U lipnju smo na Kabinetu čuda u knjižari Fraktura razgovarali o romanu Alana Bennetta Suverena čitateljica (prev. Patricija Horvat , Fraktura, 2010.).  Roman ovog poznatog engleskog dramatičara u središte radnje postavlja englesku kraljicu. S puno ironije, finog duha i humora opisuje kako je kraljica počela čitati, slučajno, kad je ispred palače došao bibliobus - i kako se roman razvija, tako joj čitanje postaje sve važnije, nigdje ne ide bez knjige, i zbog čitanja počinje zanemarivati svoje dužnosti - mijenja se, a to utječe na mnoge stvari oko nje.  Jako nam se svidjela ova knjiga, i rasprava je bila odlična. Velika je šteta da se tako slabo čita i posuđuje, a više se ne može ni kupiti. To je jednostavna priča ali je sadržaj o kojem govori vrlo slojevit pa se može čitati i shvatiti na nekoliko razina.  Prije svega, Suverena čitateljica je oda čitanju, čitatelji(ca)ma, knjigama i pisanju. Poručuje nam da čitanje omekšava čovjeka. Nakon što je otkrila knjige, kraljica p...

Na susretu Kabineta čuda u Knjižari Fraktura u travnju smo razgovarali o romanu  Marina ili o biografiji Irene Vrkljan .  Svima nam se roman svidio. Prisjećale smo se koliko su na nas utjecale razne knjige Irene Vrkljan - ona je autorica koja se može čitati u dvadesetima, pa u tridesetima, pa u četrdesetima, pa u sedamdesetima, zapravo uvijek, cijeli život - i uvijek u njezinim tekstovima možemo otkriti nešto novo.  Divile smo se njezinom poetskom stilu - njezina proza stalno ponire u poeziju, analizirale smo njezino "duhovno srodstvo" s Marinom Cvetajevom i razgovarale o tim autsajderskim dušama kojima je život nekako pretežak teret, kojima je svakodnevica samo zbrka i nesnalaženje, takvima je Irena bila sklona, o njima je stalno pisala - od glumice Dore do pjesnika Branka Miljkovića koji je život završio samoubojstvom, Marine Cvetajeve, Virginije Woolf i mnogih, mnogih drugih. Njezine su knjige i privlačne kao neki katalog autsajderskih života, izložen vrlo poetski i r...