Preskoči na glavni sadržaj

Renata Salecl i Elif Shafak: štivo za lakše snalaženje u svijetu

Svatko bi se trebao zapitati: želim li saznati kakav je stvarno svijet ili ću se poput malog djeteta  grčevito držati svojih uvjerenja jer mi je tako lagodnije?

Kad sam prije nekoliko godina čitala roman Divni novi svijet Aldousa Huxleyja (Lumen, prev. Stanislav Vidmar) zapanjila me njegova aktualnost - taj fantastičan opis društva koje se utapa u površnosti, zabavi i nerazmišljanju (napisan 1932.!) totalno se uklapa u današnje stanje uma. I zaista, stalno svjedočimo paradoksu - svijet se širi, putujemo gdje hoćemo, dostupno nam je toliko raznorodnih znanja i znanost strelovito napreduje - a još postoje ljudi koji misle da je Bog stvorio svijet, ljudi koji ne vjeruju liječnicima, cjepivima, pa čak ni geografima, ako misle da je zemlja ravna ploča. To su zapravo pojedinci, pa i čitave skupine, zaljubljene u vlastitu ignoranciju. Pa iako ih možda i nije teško razumjeti, jer realnost je svakako lakše ignorirati nego se s njome suočiti - ipak valja imati na umu da da je ignoriranje - za razliku od čistog neznanja - zapravo vrlo neodgovorno. 


U novoj knjizi divnog i aktualnog naslova Strast prema neznanju (Fraktura, 2022., prev. Anita Peti-Stantić) slovenska filozofkinja Renata Salecl piše da:

... između ignoriranja nečega i stvarnoga neznanja o nečemu postoji bitna razlika, premda se to dvoje može činiti vrlo sličnim ili čak istim. Ako nešto ignoriramo, niječemo mu važnost ili čak opstojnost; to istovremeno znači da ga previđamo. Za razliku od toga, ako nešto ne znamo, znači da nismo svjesni njegove stvarne ili čak potencijalne prisutnosti i njegova značenja za svemir. Razlika između čina ignoriranja i stanja neznanja implicira moralnu razliku između odgovornosti i nedužnosti.

Svakoj odgovornoj, odrasloj mislećoj osobi dužnost je na neki način pridonijeti društvu i pojedincima koji čine to društvo. Ali stvari prvo treba razumjeti da bismo ih mogli prihvatiti, pa eventualno krenuli mijenjati. I to može biti zastrašujuće, može nas preplaviti. Jer kad pogledamo oko sebe - što ćemo vidjeti? Ekološke probleme, pandemiju, glupost i agresiju na društvenim mrežama, rat u Ukrajini, inflaciju... Puno je razloga za zabrinutost. Ali protiv anksioznosti i ignorancije treba se boriti razumijevanjem, kojim ćemo doći do znanja, koje se može pretvoriti u mudrost.  

Renata Salecl

Da bismo proširili vidike, treba čitati pitke, popularne tekstove u kojima su autori(ce) sažele i pokušale objasniti stanje u društvu. Slovenska filozofkinja Renata Salecl poznata je po sjajnoj knjizi Tiranija izbora (Fraktura, prev. Tonči Valentić) čija je osnovna teza da nas silna sloboda izbora čini anksioznima. O tome sama govori i u ovom divnom animiranom videu

U Hrvatskoj su joj relativno nedavno objavljene knjige Čovjek je čovjeku virus (Naklada Ljevak) i Strast prema neznanju (Fraktura), obje u prijevodu Anite Peti-Stantić. Treba ih čitati zajedno jer se odlično nadopunjuju - Renata Salecl tu otvara brojna pitanja i fenomene današnjice. Osobito mi je zanimljiva "ikeizacija društva" - činjenica da smo danas sami odgovorni za sve živo - u bolnici potpisujemo informirane pristanke i planove poroda (iako ne znamo ništa o medicini), trebamo znati instalirati nove softvere (niti o informatici) i sastavljati namještaj (a bome uglavnom nismo ni stolari). Negativna je strana toga, piše ova filozofkinja, da teško priznajemo svoje neznanje i neupućenost. U pandemiji smo mogli vidjeti kolike je posljedice za sve nas imala činjenica da su se mnogi preko noći pretvorili u epidemiologe! 

Spominje i jedan odličan primjer koji daje misliti:

Kad liječnicima nedostaje znanja, već mali čin skromnosti može spasiti bolesnikov život. Jedan je slovenski profesor bio poznat po tome što je studentima medicine davao negativne bodove ako bi na ispitu napisali nešto što je očito pogrešno. Poticao je studente da na testu radije ne odgovore ništa kad ne znaju, nego da pokušavaju pogoditi točan odgovor. Profesor je svoj pristup opravdavao mišlju kako studenti neizostavno moraju shvatiti opasnost pogađanja. No sveučilište se nije slagalo s njegovim tumačenjem te mu je naložilo da promijeni svoju praksu ocjenjivanja.

Dakle danas je sva odgovornost prebačena na pojedinca - više ne postoji ni društvena kritika, nego prevladava samokritika i anksioznost pojedinaca. Niste mršavi? Nezdravo se hranite! Ne zarađujete dovoljno? Premalo ste ambiciozni i ne trudite se dovoljno! Takvo prebacivanje odgovornosti na pojedinca umanjuje važnost prvobitnih društvenih razlika u kojem je svatko od nas stasao i zapravo nam čini nepravdu. 



Renata Salecl pitko piše i svoje teze potkrepljuje primjerima iz svakodnevnog života, popularne kulture i psihoterapeutske prakse. 

Treba je čitati zajedno s tursko-engleskom spisateljicom Elif Shafak koja u maloj knjizi prepunoj važnih uvida o sadašnjosti Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela (Hena com, prev. Mirna Čubranić) piše o "krizi značenja" i citira rečenicu Antonija Gramscija koje se često sjetim, da se nalazimo u vremenu u kojem "staro umire, a novo se ne može roditi: u tom međuvlađu javlja se veliko mnoštvo patoloških pojava". 


Elif Shafak tu spominje marginalizirane društvene skupine - o kojima piše i u svojim odličnim romanima - ispravno primjećujući da se oni koji su ušutkani okreću protiv društva jer imaju osjećaj da im ono ništa ne može dati, da ih je ono ionako izdalo. A kad prestanemo slušati drugačije od sebe, tada prestajemo učiti, i te vrste okamenjenosti bismo se trebali čuvati. Trebamo biti, kako kaže ona, "intelektualni monadi", uvažavati različitosti i misliti široko. 

Paradoks današnjice je da nam gomila informacija kojom smo okruženi priječi da dopremo do pravog znanja. Knjige Renate Salecl i Elif Shafak mogu se čitati na tramvajskoj stanici ili u redu u banci, trebali bismo u njih često zavirivati i razmišljati zajedno s autoricama, kako bismo zajedno s njima počeli pretvarati znanje u mudrost. 

***

Dodatni linkovi:

Kritiku Divnog novog svijeta pisala sam za Moderna vremena. 

Za vrijeme pandemije Anda Bukvić Pažin i ja zoomom smo razgovarale o knjizi Elif Shafak, poslušajte cijeli razgovor.


Pogledajte Učitelje u fokusu, o knjizi "Čovjek je čovjeku virus" razgovaraju Renata Salecl, Pavel Gregorić i Anita Peti Stantić: https://www.youtube.com/watch?v=Bz8cMI7TttM    


--- Marija ---

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Wisława Szymborska - Svijet koji nije od ovoga svijeta

Jako mi se svidjelo što je na inauguraciji novog američkog predsjednika mlada pjesnikinja Amanda Gorman gorljivo recitirala svoju poeziju. To je nešto posebno, da poezija ima veliku ulogu na ovako velikom događaju kojeg prati cijeli svijet. Podsjetilo me to na činjenicu da poezija može biti - i trebala bi biti - upotrebljiva. Mislim da je na to mislila Divna Zečević kad je 1973. u dnevnik zapisala:  Pjesme volim objavljivati u dnevnim ili tjednim novinama ali nikako ne u časopisima. Želim da pjesma stigne do onoga kome je namijenjena i ne volim pomisao da mi pjesma leži u časopisu izložena kao u vitrini do koje će doći, ako dođu, rijetki posjetioci. Ne volim vidjeti svoju pjesmu u književnom časopisu pritisnutu kao leptira ili kao biljku u herbariju. Mnogo više volim da se pjesma na novinskom papiru povlači pod nogama ili da se njome zamotaju cipele koje se nose na popravak. Ipak ima u tom slučaju više nade da će nekome pogled zapeti ako ništa barem na naslovu – pa da pomisli ak...

Čitateljska radionica Kabinet čuda

Cijeli život čitam i volim s drugima razgovarati o pročitanim knjigama. Zato nije čudno da me zanimaju programi za poticanje čitanja.  Zato sam osmislila čitateljsku radionicu  Kabinet čuda - neku vrstu čitateljskog kluba. Sastajemo se jednom mjesečno u knjižari Fraktura  i raspravljamo o unaprijed dogovorenoj knjizi. Prvi sastanak je bio u siječnju 2021. Za vrijeme nepovoljne epidemiološke situacije sastanci su se odvijali preko zooma. Književna djela koja čitamo u programu biram po njihovim umjetničkim karakteristikama ali zanima me i njihova društvena relevantnost. Radionice nam svima nude ugodno provedeno vrijeme, ali i više od toga. Vjerujem da se društveni i politički potencijal književnosti ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Zbog različitih mišljenja o tekstu počinjemo šire razmišljati i zajedno osvještavamo utopijski potencijal književnosti – neke nas knjige doslovno pomiču s mjesta , potiču nas na mišljenje o stvarima o kojima bez tih tekst...

Ivana Đula: Anatomija pauze

Poezija je nepredvidivost, ona izražava ono o čemu se ne može govoriti, najbolja je kao pokušaj, kao mucanje, traganje za izrazom kojim ćemo doprijeti malo bliže osjećajnosti, malo bliže istini, malo bliže onome što nas muči. I nerijetko se dogodi da nas pronađe kad ni sami ne znamo da nam treba, kao da idemo kroz život postavljajući pitanja, a onda nam određena pjesma u pravom trenutku padne u krilo. I ne daje nam odgovore, jer umjetnost je uvijek pitanje, ali pomogne nam misliti i bivati dalje, kretati se kroz život s određenom jasnoćom koja prije čitanja te poezije za nas nije postojala. U posljednje vrijeme često razmišljam o tišini, sporosti, strpljenju, koncentraciji, čekanju, puzanju - svemu što je suprotstavljeno brzini, hektičnosti, užurbanosti, moranju, trčanju, rokovima i materijalnosti ovoga što danas živimo. Dakle razmišljam o pauzi. I onda mi u krilo padne knjižica poezije dramaturginje Ivane Đule  Anatomija pauze (Oaza Books, 2021). Prvi dio knjige se sastoji od cik...