Kabinet čuda - susret s Norom Verde i razgovor o Mojoj doti

Svibanjski susret Kabineta čuda bio je poseban jer sam pozvala spisateljicu Noru Verde (Antonelu Marušić) da nam se pridruži i razgovarali smo o njezinom romanu Moja dota (OceanMore, 2021).

Susreli smo se u knjižari Fraktura, bilo nas je puno, susret je bio vrlo emotivan, povremeno sa suzama i teško smo se rastali! Baš sam pod velikim dojmom - podsjetila sam se zašto je važno da se sastajemo, da razgovaramo o knjigama - dobre priče nas stvarno spajaju i omogućuju da se međusobno bolje razumijemo... 

Moja dota je roman o djetinjstvu djevojčice Nele s bakom na otoku, pun je topline njihova odnosa, ali uključuje i nasilje i isključivanje sredine u kojoj se djevojčica osjeća iščašeno i povremeno prkosno jer se zbog svoje nenormativne seksualnosti (koje ni sama odmah nije posve svjesna) ne uklapa u njihove norme. Svima nam se roman svidio, neke je čitateljice potaknuo na jako emotivne reakcije i komentare, prisjećale smo se svojih majki i baka, svojih ljetovanja i djetinjstava. Neke su rekle da ih je roman potaknuo na razmišljanje o vlastitoj doti, dakle zapitale su se koja su njihova naslijeđa, i razmišljale da o njima i same ponešto zapišu. 

Nora Verde govorila je o jeziku u romanu, o tome kako se odlučila za odnos dijalekta i standarda, govorila je i o zamkama pisanja autofikcije. Spominjale smo tendenciju moderne književnosti  ideologizaciji koja ponekad 'pojede' književnost, iz nje iscijedi svu umjetnost nauštrb prezentiranja određene ljudskopravaške ili političke ideje. Roman Moja dota ima elemente klasne priče, jer djevojčica i njezina samohrana majka su dosta siromašne, ima i elemente queer romana - vrlo suptilno pošpricane po tekstu, no oni nisu pojeli sve gušte, mirise i okuse otoka (čekam da napiše kuharicu, rado bih je čitala!), svu tu nježnost odnosa unuke i bake. Roman je pun melodioznih rečenica, a neki su rekli da im nije bilo ni važno što nisu razumjeli sve otočke riječi jer im je atmosfera bila toliko dobra da ih je nosila kroz tekst. 

Autorica je spominjala i da je ovakvu knjigu mogla napisati tek nakon bakine smrti - i da je ona zapravo neka vrsta spomenika njezinoj baki i njihovom odnosu, osobito zato jer je u kasnijoj dobi prema njoj imala grižnju savjesti. Meni se jako svidio prikaz odnosa djeteta i bake koji je u početku otvoren, prisan, nema ono vremensko ili emocionalno opterećenje koje se pokazuje u odnosu s majkom. No kako djevojčica raste i razvija se, odvlače je drugi odnosi i interesi, udaljuje se od bake, a kad joj je zbog toga postalo žao - bake više nije bilo. 

Pitali smo Noru tko je na nju utjecalo za vrijeme pisanja, spomenula je odličan roman Momčila Popadića Život u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš, kao i da mnogi njezin roman uspoređuju s Knjigom o ljetu Tove Jansson. Od drugih dobrih romana koji se bave sličnim temama spominjale smo Osmog povjerenika Renata Baretića, Olivino nasljeđe Alide Bremer, Adio kauboju Olje Savičević Ivančević, Slani mrak Lore Tomaš, Zemlju bez sutona Marije Andrijašević i pripovijetke Tanje Mravak. 

Nora je govorila i o svom idućem romanu - on će se također događati na moru, ali u Splitu, i bit će neka vrsta nastavka Dote. 

Za daljnja čitanja nam je preporučila romane:

Večernja nelagoda - brutalan ali odličan roman Marieke Lucas Rijneveld (prev. Svetlana Grubić Samaržija)
Na zemlji smo nakratko predivni Oceana Vuonga (prev. Mirna Čubranić)
Zabranjena bilježnica Albe de Cespedes (prev. Antonija Radić)
Borbe i metamorfoze jedne žene i Povijest nasilja Edouarda Louisa (prev. Vanda Kušpilić i Lea Kovacs)
Godine Annie Ernaux (prev. Vlatka Valentić) - i druge knjige od Ernaux

Čitajte Moju dotu - to je baš prava književnost koja nas totalno uvlači u radnju, likove prepoznajemo i čini nam se da ih poznajemo, još dugo nakon zaklapanja knjige možemo o njima razmišljati i s njima živjeti. Ja se zapravo ne sjećam kad me se zadnji put neki hrvatski roman tako jako dojmio. 

Na idućem susretu početkom lipnja čitamo roman Hannah Kent Agnesina ispovijed (prev. Ivana Jandras Szekeres).

Kabinet čuda sam ja osmislila, a odvija se u suradnji udruge Blaberon i knjižare Fraktura.

Financira ga Grad Zagreb. 

--- Marija ----