Grigor Vitez - savjeti za poboljšanje dječjeg TV programa

U knjizi Biblioteka Vjeverica i urednički rad Grigora Viteza u dječjem nakladništvu (Naklada Ljevak, 2021.) autorica Ivana Božović spominje jedan jako zanimljiv detalj koji se odigrao 1966. g., a posve je relevantan i danas.



Naime, Grigor Vitez se u jednom intervjuu negativno izrazio o tadašnjoj popularnoj dječjoj televizijskoj emisiji „Mendo i Slavica“, rekavši da simpatična i odlična Slavica i njen šef Mendo zaslužuju program sastavljen s više invencije i više duha. Ubrzo nakon toga dobio je pismo tadašnjeg urednika dječjeg programa Televizije Zagreb M. Bjažića u kojem ga ovaj pita kako bi se, prema njegovu mišljenju, program za djecu mogao poboljšati.  

U Vitezovoj ostavštini nalazi se njegov strojopisni koncept odgovora na Bjažićev upit nastao deset dana prije Vitezove smrti. (HŠM 35470 Vitez, Grigor. Profesionalna djelatnost Grigora Viteza. Redakciji dječjeg programa RTZ, strojopis, 13. X. 1966.) 

Prenosim cijeli odlomak u kojem autorica prepričava ovo pismo Grigora Viteza (str. 59-60) jer bi televizijski program za djecu, kao i svi drugi dječji programi koji se nažalost većinom svode na amaterizam, kič, infantilizaciju, pojednostavljivanje i potrošaštvo, itekako mogli profitirati od ovakve vizije dječjih sadržaja. 


Vitez se na početku ispričava jer neće moći „iznijeti što i kako bih želio“ zbog prekratkoga zadanoga vremenskoga roka za odgovor jer je „za ozbiljnije razmatranje ovako složenoga problema potrebno daleko više vremena“. Vitez pitanje dječjega televizijskoga programa smatra „veoma važnim i gorućim, to najviše baš za zagrebačke emisije“ te moli da se njegove „tek ovako nabačene i nabacane misli uzmu samo kao dobronamjerne primjedbe“. Na samom početku upozorava na to da se djeca „ne zadovoljavaju jeftinim duhovitostima“ i „improviziranim, na brzinu sklepanim stvarima“, kakvih je, prema njegovu mišljenju, u tadašnjem dječjem televizijskom programu bilo mnogo te da takav način rada vodi neuspjehu. Osvrće se i na prostorna i materijalna ograničenja u kojem se stvaraju i izvode emisije za djecu, za razliku od, primjerice, zabavnih emisija u kojima su „dekoracije pretjerano luksuzne i smiješne, da to izgleda kao prava lažno lakirana kruna svega onoga lažnog što se u takvim kič-emisijama daje“ te da u tome „nema prave mjere“. Zabrinut je što se autori pri stvaranju dječjih emisija premalo služe umjetničkim književnim djelima domaćih i inozemnih pisaca. Nadalje, primjećuje kako bi pozornost valjalo usmjeriti na jezik kojim se služe oni koji se na televiziji obraćaju djeci, odnosno da bude pravilan i bez barbarizama. Smatra i da televizija može učiniti mnogo za stvaranje dječjih čitateljskih navika i to prvenstveno kroz „reportažno-naučno-informativne emisije“, poput (tadašnje) dječje emisije Mali svijet. Takve bi emisije, smatra Vitez, mogle donositi priloge s prikazima različitih dječjih knjiga, „od beletristike do nauke“, ali i slikovnica, pa bi na taj način popularizirale čitanje među djecom i mladima. U pismu iznosi ideju o tom da bi se dječji televizijski program načelno trebao sastojati od dva osnovna tipa emisija – „reportažno-naučno-informativnih“ i „umjetničko-zabavnih“. Prvoj skupini pripadale bi emisije poput spomenutoga Maloga svijeta, s tim da bi toj emisiji trebalo dati „više zanimljivosti i živosti“, a drugoj skupini pripadali bi „dječji filmovi, teatarske priredbe svih rodova, muzika“. Vitez pohvaljuje beogradsku emisiju Slovo na slovo te predlaže da zagrebačka televizija stvori nešto slično, ali bez kopiranja. Na kraju napominje da je za sve navedeno potrebna dobro uigrana ekipa, počevši od urednika, preko redatelja, skladatelja, scenografa, kostimografa do svih ostalih suradnika. Vitezovim riječima – za kvalitetan dječji televizijski program na prvom mjestu treba imati „smisla i volje“. Također, u jednom dijelu pisma zaključuje da su djeca „veoma probirljiva, ali zato kad im se pruži nešto zaista pravo, nema zahvalnije niti iskrenije publike“.


Mendo i Slavica, izvor

Knjiga Ivane Božović mi je zanimljiva i zato što govori o tome da je zapravo dovoljna jedna osoba s vizijom i osjećajem za kvalitetu da bi se stvari mijenjale na bolje. Grigor Vitez je uredio čak 13 nakladničkih nizova za djecu i mladež, pokrenuo je odlične biblioteke "Vjeverica" i "Jelen", zalagao se za kvalitetu i bio spreman uvoditi promjene u tada uobičajenu "ideološki čistu" dječju književnost i osuvremenjivati je. U svim segmentima života važno je na odgovorne funkcije staviti prave ljude, a osobito kad govorimo o odgoju djece koja bi trebala izrasti u misleće pojedince s osjećajem za lijepo. Kad gledam suvremene emisije za djecu i sadržaje za čitanje koje im najviše nudimo, ponekad mi se čini da smo to zaboravili.

Grigor Vitez (1911.-1966.)

Treba spomenuti da ova knjiga donosi i bibliografije nakladničkih nizova koje je uređivao G. Vitez, dječjih biblioteka od Male knjižnice 1951. do biblioteke Vjeverice koja počinje izlaziti 1957. To je bio veliki posao koji su izradile Ivana Božović i Dubravka Zima. Popisi tih knjiga bit će mnogima korisni i zanimljivi. U nama koji smo voljeli čitati u djetinjstvu pobuđuju i veliku nostalgiju - dugo sam ih proučavala i na njima našla svoje najdraže dječje knjige!


--- Marija --- 



Primjedbe