Tekstovnica

Kad god se suočim s praznom stranicom, osjećam da moram nanovo otkrivati književnost, rekao je Borges na predavanju o poeziji, i malo kasnije nastavio: Najveći dio života posvetio sam književnosti, a mogu vam ponuditi samo sumnje . Tako se i meni ponekad čini - da sa svakim pročitanim stihom ponovno otkrivam poeziju. Zato sam u posljednje vrijeme dosta čitala tekstove o poeziji, ne bih li dobila dojam - kako je čitati, kako je pojmiti, kako o njoj govoriti.  Lani sam uredila knjigu Nesvrstana pisma Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića . Izašla je u izdanju Meandarmedije. Koje čudo u današnje vrijeme - knjiga pisama! Prvo da se netko uopće dopisuje, a onda da se pisma i ukoriče i postanu lijepa knjiga! Pisma sam uređivala u lockdownu, bila su mi zabavna, živahna i životna, čitala sam ih s užitkom. To je dinamičan i lijepo napisan tekst koji pišu dva pjesnika o svojim putovanjima, intelektualnim nedoumicama, kulturnim politikama i svakodnevnoj realnosti. Tekst je to koji traži smisa...

Na književnoj radionici  Kabinet čuda  u travnju raspravljali smo o romanu  Raskrstimo s Eddyjem m lađeg francuskoj pisca  Edouarda Louisa  (prev.  Ita Kovač , OceanMore, 2019.).  Susret je bio uspješan i poticajan, roman je vrlo socijalno angažiran i potaknuo nas je na promišljanje brojnih aktualnih tema - o odrastanju osjetljivog djeteta u okrutnoj i siromašnoj sredini, o determiniranosti sredinom i mogućnosti da se svojom voljom izvučemo iz vlastitih okolnosti, o odnosu roditelja i djece...  Književnu radionicu organizirala je udruga Blaberon, odvija se u knjižari Fraktura - još uvijek preko zooma. Zašto čitati Edouarda Louisa? Poslušajte preporuku! Kabinet čuda financijski su poduprli Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija .

Neki dan sam sudjelovala u ugodnom i zanimljivom zoom-razgovoru o romanu Bivše stvari portugalskog pisca Brune Vieire Amarala koji je organizirao izdavač Hena Com. O knjizi je govorio sam autor  Bruno Vieira Amaral, ja sam imala kritičarsku ulogu, sve je moderirao urednik knjige Hrvoje Kovač, a za razumijevanje se pobrinula prevoditeljica romana  Una Krizmanić Ožegović  (bilo je lijepo slušati portugalski!).  Iz cijelog razgovora mogle bi se izdvojiti razne zanimljivosti - ali meni je najzanimljivija autorova upotreba fusnota. Ja nisam baš njihova ljubiteljica - osobito u književnim djelima, a i inače mislim (kao što mi je davno rekla jedna profesorica), da ako je nešto važno treba ići u sam tekst, a ako je nevažno - onda ne treba ni u fusnotu! Bruno Vieira Amaral ima drugačiju logiku - koristi fusnote ne bi li 'ohladio' čitatelja, da se previše ne unese, fusnote su zapravo tu da bi ga vratile svijesti o čitanju, tj. da cijelo vrijeme bude prisutan u tome proce...

U sklopu projekta Čitaj i gledaj preporučila sam slikovnicu Pisma na kraju šume Jasne Jasne Žmak & Jelene Oroz (Oaza, 2020.) Ovu je divnu slikovnicu o kreativnosti, mašti, zajedništvu i pravu na besplatno znanje izdao mali umjetnički kolektiv Oaza koji ima izdavaštvo pod nazivom Oaza Books . Pogledajte preporuku: OAZA je umjetnička organizacija koju su 2013. osnovale Nina Bačun , Ivana Borovnjak , Roberta Bratović , Tina Ivezić , Maja Kolar i Maša Poljanec . Od tada OAZA kontinuirano djeluje u područjima umjetnosti i dizajna u domeni neovisnog kulturnog sektora i samoiniciranih dizajnerskih projekata (kustoske prakse, istraživanja u području umjetnosti i dizajna, socijalni dizajn, strateški i konceptualni dizajn, izdavaštvo, edukacija o dizajnu). Više informacija na www.o-a-z-a.com  i na Oaza Books . Na Oazu stvarno treba obratiti pažnju, napravili su neke odlične stvari, između ostaloga tu je i prekrasno novo izdanje slikovnice  Dubravke Ugrešić  Kućni duhovi ...