Tekstovnica

Prošli tjedan sam u knjižari Fraktura sudjelovala na odličnom razgovoru o prijevodnoj kritici pod nazivom Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći . Razgovor je moderirala teoretičarka i prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, a govorile smo prevoditeljica  Vanda Mikšić  i ja.  U odličnoj atmosferi govorile smo o važnosti prijevoda i prevoditelja u društvu, o prevoditeljima za koje se možemo vezati poput pisaca, o raznim teorijama prevođenja te o vezi između teksta prijevoda i književne kritike. Pokušale smo definirati razliku između prijevodne kritike i kritike prijevoda, i govorile općenito o kritici u javnom intelektualnom prostoru. Spominjale smo divan roman Dezorijentalna  (Meandarmedia, 2020.) kojeg je prevela Vanda Mikšić , a ja sam napisala kritiku za portal Ideje.hr. Na kraju smo govorile o fantastičnoj knjizi O prijevodima i prevođenju (Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, 2014.), sakupljene kolumne u kojima je Josip Tabak 50-ih i 60-ih godina kriti...

Godina je čitanja, a mene uvijek zanima kako čitati i preporučivati dobru literaturu, pa sam u sklopu udruge Blaberon organizirala književnu radionicu KABINET ČUDA koja će se odvijati u knjižari Fraktura. Zamišljena je kao čitateljski klub – radionica u nazivu signalizira aktivniji kritički pristup svih uključenih. Ideja je da se sastajemo jednom mjesečno i raspravljamo o zadanom naslovu (još uvijek je sve preko zooma, nadamo se da ćemo uskoro moći i uživo, u knjižari). Ciljevi radionice su stvaranje stabilne čitateljske zajednice, proširivanje načina razmišljanja o književnosti i iskorištavanje njezina utopijskog potencijala. Čitaju se dobra književna djela, promovira se ozbiljno shvaćanje književnog medija – njegove umjetničke karakteristike, ne zaboravljajući njegovu društvenu ulogu i politički potencijal koji se ostvaruje kroz aktivno, kritičko čitanje i živu raspravu. Radionica služi otvaranju umova: život se odvija kao rasuti teret, a priče tim odvojenim događajima daju viši smi...

Krajem prošle godine u Kulturno informativnom centru razgovarala sam s pjesnikinjom Sanjom Baković . Svidjelo mi se što njezina zbirka pjesama „Autobus za Trnavu“ (Meandarmedia, 2020.) svakodnevicu pretače u poeziju, opisuje ono nevidljivo i zatureno – rubne dijelove grada, ljude koji su isključeni, zaboravljeni, izostavljeni iz događanja, a dotiče se i ženske egzistencije u društvu – činjenice da često previđamo nasilje koje žene trpe, da o tome kolektivno šutimo. No knjiga je samo povod za razgovor koji obuhvaća i širu temu povezanosti poezije i društvenog trenutka u kojem se nalazimo. U razgovoru smo se pitale što je angažirana poezija i na što ona može utjecati? Može li umjetnost pokrenuti danas nam toliko potrebnu empatičnost prema drugima? Kako je i zašto pokrenuta platforma Odvalimo se poezijom ? Čitaju li ljudi danas poeziju i koja je razlika između pjesničkog i običnog jezika? Odvalimo se poezijom možete pratiti na Facebooku .  Pogledajte cijeli razgovor.