Neke su knjige neusporedive. Jedinstvene. Same. Poput otoka. Takav je Slani mrak Lore Tomaš (Hena com, 2020.). Čitala sam ga s užitkom, uronila duboko u njega, u fikcionalizirane živote otočana – i razmišljala da je šteta što ne mogu napisati tekst o toj knjizi. Jer se nemam za što uhvatiti – nemam je s čime usporediti. Dok nisam shvatila – tekst trebam baš zato napisati. Jer želim preporučiti taj užitak u čitanju potpuno jedinstvene, inovativne knjige. To je tekst s kojim se možete sjediniti, možete lako iz teksta prelaziti u život o kojem čitate, zamišljati ga i domišljati. Lora Tomaš veze tekst iz svjedočanstava kazivača i kazivačica, stvarajući oživotvoreni tekst, omogućujući nam uron u život preko teksta, u duh vremena, prostora i mentaliteta. Uz to što je životan, iz Slanog mraka kulja poezija, vrlo je metaforičan i povremeno nadrealističan. Stvarnost je možda moguće ispisati jedino po predosjećaju , rekao je Lori Tomaš jedan otočanin. Nije li to divno? Stvarnost nam...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić