Tekstovnica

Dok knjižare vrve jeftinim, ružnim, loše uvezanim knjigama, izdanjima za koje se ne možemo odlučiti iritiraju li nas više izgledom ili sadržajem, valja obratiti pozornost na hvalevrijednu zbirku eseja Renate Jambrešić Kirin, Korice od kamfora  (Meandarmedia, 2015.). Malenoga formata, ugodnog za držanje i čitanje, s lijepim fotografijama promišljeno uklopljenima u sadržaj, minimalističke naslovnice koju krasi samo jednostavni crni krug usred bjelkaste pozadine, ova je pitoreskna knjiga prava rijetkost u hrvatskom izdavaštvu. Zato nije čudo da je 2016. dobila nagradu Hrvatskoga P.E.N. centra za najbolje-esejističko djelo „Višnja Machiedo“. Korice od kamfora podijeljene su na sedam cjelina - "Nebeski vitezovi", "Apsolutne drugarice", "Korice od kamfora", "Dom i svijet" (autorica je objavila knjigu jednakog naslova o ženskoj povijesti), "Stadium i otium", "Svijet sitnih bića" te "Nekulturne biljke". Eseji su ...

"Pisanje iz straha uopće" ili dnevnički transfer iz teksta u život Recenzija knjige Marije Ott Franolić, Dnevnik ustremljen nedostižnom. Svakodnevica u ženskim zapisima , Zagreb, Disput, 2016., 330 str. "Što učiniti s tolikim ispisanim stranicama dnevnika?! Čini se da ljudi bez dnevnika žive normalnije, zato im dnevnik i nije potreban."  Divna Zečević, 12. svibnja 1998. Prikaz knjige Marije Ott Franolić, prve naše interpretatorice dnevničkih zapisa Divne Zečević (Osijek, 1937 – Zagreb, 2006), kao i urednice, priređivačice njezinih odabranih dnevničkih zapisa, započet ću Divninim razmišljanjima o dnevnicima. Naslanjajući se na Gustava Renéa Hockea i njegovu knjigu o europskim dnevnicima (1963.), Divna je 19. travnja 1993. zabilježila:  "G. R. Hocke piše da dnevnici nastaju iz straha pred javnošću. Zanimljivo. Možda je u pitanju prije svega – strah uopće, a zatim strah pred javnošću. Čini mi se uvjerljivim da je u pitanju strah pred tuđim, neči...

Ako želimo da sve ostane kako jest, treba sve da se promijeni , reći će nećak knezu od Saline u velebnom talijanskom romanu Gepard Giuseppea Tomasija de Lampeduse (Liber, 1982., prev. M. Maras). Roman je to o propadanju talijanske aristokracije, o deziluzioniranom knezu koji sredinom 19. st. svjedoči promjeni starog poretka i ujedinjavanju Italije koje predvodi Giuseppe Garibaldi. No to nije politički roman. To je priča o životu, o velikim pitanjima poput prolaznosti, smrti, promjeni društvenog poretka, lojalnosti, utopiji mladih i rezignaciji starih… Klasik u kojem je pisac izgradio čitav jedan svijet, svijet starih i novih. Stare utjelovljuje knez od Saline – oni su plemstvo koje stoljećima gradi tradiciju, prenoseći znanja, duh, manire, ali u tome im kržlja životnost. Novi su prodorniji, životniji u svojim postupcima, više im je stalo do uspjeha, danas bismo rekli da se „laktare“, i njih predstavlja don Ciccio, čovjek koji se brzo obogatio ali se nije stigao jednako brzo uljud...