Volim malu izdavačku kuću Lector i već godinama pratim njihovu produkciju. Zahvaljujući njihovim naporima i prijevodima, na hrvatskom možemo čitati vrhunske nizozemske, danske, pa i islandske autore – to je dobrodošla praksa u doba kad se čini da su nas preplavili anglosaksonski naslovi – čak toliko da često ne znamo za posebne, originalne europske pisce, ali smo zato vrlo dobro upoznati s osrednjim knjigama napisanima na engleskom jeziku, jer se s tog jezika naprosto najviše prevodi. Lectorov dječji roman Male šanse nizozemske autorice Marjolijn Hof u prijevodu Gioie-Ane Ulrich Knežević koristila sam u programima poticanja čitanja za djecu. Živimo u doba političke korektnosti kad se sadržaji za djecu "peglaju" da bi bili dopadljiviji, manje strašni – a bojim se da time djeci postaju i manje uzbudljivi. Roman Male šanse postavlja pomalo suludo pitanje: jesu li manje šanse da djevojčici umre otac ako joj prije toga umre kućni ljubimac? I može li ona "ljubimcu" p...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić