Tekstovnica

Pri davnom čitanju Divnog novog svijeta Aldousa Huxleyja (tad je još bio Vrli !), nisam bila oduševljena. Činio mi se neuvjerljivim, više mi se sviđala 1984. Georgea Orwella . Međutim, nedavno sam se vratila ovom Huxleyjevom romanu iz 1932. i njegova me relevantnost zatekla. Za razliku od Orwellove distopije sa stanjem trajnog rata, straha i destrukcije, stanovnici Huxleyjeva romana su površni potrošači, toliko zabavljeni ispraznim sadržajima da se nikad ne bave sobom. U romanu 1984. jezik se sužava kako bi bilo teže suvislo misliti, što znači da je razmišljanje još uvijek realna i opasna mogućnost. U Divnom novom svijetu mogućnost individualnog mišljenja više ni ne postoji!  U današnjem ekstrovertiranom, nabrijanom društvu lažnih spektakala, degradiranih vrijednosti i surovog materijalizma, u kojem prostore mira i tišine treba tražiti svijećom, u kojem često spominjemo sreću ali malo kad je osjetimo, u kojem se individualizam svodi na glasno i sebično japajakanje bez moralne odg...

Uvijek malo zazirem od knjiga koje su nagrađivani hitovi i koje svi čitaju. Ali roman prvijenac mladog norveškog autora Olivera Lovrenskog  "Kad smo bili mlađi" ( OceanMore , 2024., prev. Mišo Grundler ) zaista je književna senzacija, tekst koji se čita u dahu, što zbog aktualne i suvremene teme, što zbog modernog, neobično dinamičnog, razgovornog stila kojim je napisan.  O Lovrenskom smo u studenom raspravljali na čitateljskoj radionici   Kabinet čuda   koja se odvija u   knjižari Fraktura , a financira je   Grad Zagreb . Roman govori o grupi tinejdžera koji odrastaju u Oslu, to su "burazi": Somalac, Indijac i dva Norvežana od kojih je jedan hrvatskih korijena, svi dolaze iz siromašnih uvjeta i disfunkcionalnih obitelji, a s vremenom se počinju drogirati, pa dilati, pa se nižu razne tragedije....  Ova je knjiga idealna za srednjoškolsku lektiru - učenicima će tema biti bliska (nekad smo u srednjoj školi gutali Mi djeca s kolodvora Zoo ), a svidjet će ...