Najviše volim knjige i pisce koji o poznatim temama uspiju progovoriti na posve neobičan i uzbudljiv način, jer tim neočekivanim jezikom i načinom osvjetljavaju i pomiču nešto u meni čega do tada nisam bila svjesna. Takav je roman irske spisateljice Eimear McBride Manji smo boemi (prev. Anda Bukvić Pažin , Fraktura ) o kojem smo u rujnu raspravljali na čitateljskoj radionici Kabinet čuda koja se odvija u knjižari Fraktura, a financira je Grad Zagreb. Radnja romana Manji smo boemi prilično je jednostavna - mlada djevojka dolazi iz malog irskog mjesta u veliki i uzbudljivi London studirati glumu, tu želi odrasti, osloboditi se patrijarhalnog odgoja, i započinje turbulentni ljubavni odnos sa starijim glumcem. Toliko koliko je radnja jednostavna, toliko je stil neobičan, privlačan, inovativan - takav da roman od prve stranice ne možete ispustiti iz ruke. Istina, treba neko vrijeme da se na njega naviknete - kao da noću čitate s malom lampicom koja vam ne osvjetljava čitav tekst nego samo...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić