U moru hiperprodukcije, u vrijeme kad su pogledi medija, pa i mnogih kritičara, usmjereni na književne nagrade sumnjive kvalitete i osrednje tekstove, kad smo potpuno okrenuti anglosaksonskim tekstovima i autori(ca)ma - može se dogoditi da nam vrhunska književnost na nekom manjem jeziku potpuno promakne, čak i kad nam je vrlo blizak. Nedavno sam otkrila makedonskog pisca Vladu Uroševića . On je makedonski klasik, njegova su sabrana djela objavljena u deset knjiga, pisao je poeziju, kratke priče, romane, putopise, kritike, knjige o slikarstvu i fantastici.... Pravi pisac, erudit pun duha koji nas podsjeća da je književnost uvijek jezik i stil, da je nejasna, ne-do-kraja objašnjiva, da se u istom tekstu može opetovano i opetovano uživati.... Prvo sam čitala njegove priče Brod Skoplje koje je odabrao i odlično preveo Borislav Pavlovski , a objavio Tim press . Prvu zbirku priča Urošević je objavio 1969., a zadnju 2023., i u ovom se izboru Borislava Pavlovskog vidi kako mu se kroz go...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić