BASTA Došao sam na svijet tada i tada, odgajan sam tu i tu, školu sam pohađao redovito, postao sam to i to, zovem se tako i tako, i ne mislim mnogo. Prema spolu sam muškarac, pred državom dobar građanin, a prema svome položaju spadam u bolje društvo. Uredan sam, tih, prijazan pripadnik ljudskoga društva, takozvani dobar građanin, rado popijem svoju čašu piva kako Bog zapovijeda i ne mislim mnogo. Jasno je kao na dlanu da zdušno dobro jedem i isto je tako kao na dlanu jasno da mi ideje uopće ne padaju na pamet. Oštroumne misli kao takve nikad mi ne padaju na pamet i stoga sam dobar građanin, jer dobar građanin ne misli mnogo. Dobar građanin pojede svoj ručak i basta! Svoju glavu ne naprežem osobito, prepuštam to drugima. Tko napreže glavu, postaje mrzak ljudima; tko mnogo misli, važi za neugodna čovjeka. Već je Julije Cezar svojim debelim prstom upirao u mršavoga buljookog Kasija, kojega se plašio jer je u njemu naslućivao neke ideje. Dobar građanin ne smije ulijevati strah i pobuđivati...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić