Dugo me već neka knjiga nije zaokupila kao Šetnja nepravedno zaboravljenog modernista Roberta Walsera (1878.-1956.). Za taj kraći roman ili dulju novelu koju sam uredila za izdavačku kuću Bodoni (prev. Milan Soklić ), sam je autor napisao da je "neka vrsta fantazije". I stvarno je ta fantazija fantastična. Posve originalna i drugačija. Ako ste zaboravili što su klasici, ako vam je potrebna knjiga za polagana čitanja da vas izbavi od brzine svakodnevice i digitalne demencije koju ona nosi sa sobom - Šetnja je idealan izbor! Neimenovani protagonist na početku kreće u šetnju prirodom: Stavljam na znanje da sam jednog lijepog jutra, ne znam više točno u koliko sati, nakon što osjetih želju za šetnjom, nataknuo na glavu šešir, izišao iz pisaće sobe ili sobe sablasti i strčao se niza stube kako bih što prije dospio na ulicu. (7) Za vrijeme šetnje u ovom kratkom tekstu protagonist zamjećuje sitnice pored kojih prolazi i za vrijeme čitanja može se činiti da se...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić