Tekstovnica

Nakon skoro dvije godine pandemijskih zoom-susreta, došlo je vrijeme da se čitateljska radionica Kabinet čuda dogodi uživo! Na travanjskom susretu punom uzbuđenja u knjižari Fraktura razgovarali smo o esejima Alberta Manguela Dok pakiram svoju biblioteku: elegija i deset digresija (prev. Tomislav Kuzmanović , Fraktura, 2019.). Za sve ljubitelje čitanja ovi su eseji pun pogodak, i mnogi su na susretu rekli da će ih čitani ponovo.  Manguel je svoj život posvetio čitanju. Čitao je J. L. Borgesu kad je ovaj bio slijep, bio je ravnatelj Nacionalne biblioteke u Buenos Airesu, a cijeli je život strastveni kolekcionar i brine se o svojoj velikoj biblioteci, seleći je kamo god ga život nanese. Zato nije čudno da iz stranica knjige Dok pakiram svoju biblioteku kipi ljubav prema knjigama i strast prema osobnoj biblioteci kao nečem što je živo i životno važno. Manguel tu i govori o funkciji i zadaćama biblioteke . Osim čuvanja i sortiranja znanja, za njega su knjižnice puno više od fizičk...

Zadnjih dana iščitavam knjigu poljske pjesnikinje  Bronke Nowicke Nahraniti kamen ( Naklada Ljevak , 2022.) u sjajnom prijevodu Đurđice Čilić . Stvarno neobična knjiga, fragmentarna i bitno drugačija od mora književne realistične jednoličnosti kojoj smo izloženi posljednjih godina. To je začudni spoj poezije i proze za spora, višekratna i raznorodna čitanja.  Knjiga započinje popisom niza svakodnevnih stvari: štrample, češalj, žličica, kamen… koji su zapravo naslovi poglavlja-fragmenata. Svaki je poetski fragment jedan djelić svakodnevice – poput jedne fotografije svijeta kako ga vidi glavna junakinja - neimenovano dijete. Očuđenje ove knjige prije svega je u jeziku  – jer dijete još nije razvilo jezik kojim bi opisalo svijet. Njezin infantilni zor dosljedno je provučen kroz knjigu – mnogi su fenomeni koje ona vidi postavljeni naglavačke.  Već u prvom fragmentu djetinjstvo je opisano kao vrijeme kad se sve odvija mimo nas i naših odluka, vrijeme odgovornosti drugih:...