Puno sam čitala ovo ljeto - raznih suvremennih romana, šarenih slikovnica, teorije o čitanju, nešto dječje poezije - i cijelo to vrijeme sa mnom je bila velika debela crna knjiga fantastičnog švedskog pjesnika Tomasa Tranströmera. Fraktura ga je objavila 2013. u odličnom prijevodu Sonje Bennet pod naslovom Pjesme i proza (1954. - 2004.) . Prije ga nisam čitala, ali bila je to ljubav na prvi pogled, stalno sam mu se vraćala - u njegovim sam stihovima osjećala smiraj od hektičnosti života i teksta, kao što glasi naslov jedne njegove pjesme, pronašla sam U središtu pokreta: sklonište mira. Pomalo sam se osjećala i kao istrgnuta iz stihova pjesme "Oklahoma": skoro bez sjećanja i zanimanja / napokon tonem prema svom središtu . Tomas Tranströmer (1931., Stockholm) jedan je od najutjecajnijih skandinavskih pjesnika u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Njegova poezija, uglavnom pod utjecajem modernizma i ekspresionizma, progovara o dugim švedskim zimama, ritmu god...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić