Godinama sam ambivalentna prema društvenim mrežama, i koristim samo Facebook. Kad sam ga prvi puta pogledala prije dosta godina, dok još nisam imala svoj profil, gledala sam sva ta događanja, svu tu „komunikaciju“ koju uopće nisam razumjela i osjećala se preplavljeno, moja je prva reakcija bila neka vrsta zapanjenosti: ajme, koliko informacija, slika, koliko lica, ljudi, tekstova! Nikad neću zaboraviti taj loš osjećaj: kao da plivam u moru i prema meni nadolazi ono smeće koje dolazi s plimom – veliki komadi poput plastičnih vrećica koje možeš izbjeći, ali i one mikro-čestice koje možda i ne vidiš ali jednostavno znaš da ti ih je organizam sada pun, i da se tu baš ništa ne da učiniti. Shvatila sam s vremenom da Facebook treba znati koristiti i da on ima i dobru stranu – to je idealno mjesto za prikupljanje i dijeljenje informacija. U početku sam ga koristila da bih oglasila kulturne tribine ili razgovore koje sam vodila ili u kojima sam sudjelovala, a s vremenom sam na svom p...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić