Ovaj mjesec smo na Kabinetu čuda u Knjižari Fraktura razgovarali o romanu Bronje Žakelj: Bijelo se pere na devedeset ( Naklada Ljevak , prevela Anita Peti-Stantić , 2020.). To je autobiografska priča o odrastanju u kasnom socijalizmu u Sloveniji, o gubitku majke od karcinoma u vrlo ranoj dobi koja se nastavlja drugom bolešću i gubitkom mlađeg brata... Ovako šturo prepričano, roman zvuči strašno i nevjerojatno - zapravo kao nešto što ne bih rado čitala. Međutim, upravo je suprotno - roman Bijelo se pere na devedeset čitala sam nekoliko puta. Pitak je, nepretenciozan, lijepo se čita, kao da se stranice okreću same od sebe. Prvi dio romana počinje s puno humora i duha. Bronja Žakelj je deset godina starija od mene - a opisuje odrastanje u socijalizmu kakvog se i ja sjećam. Djetinjstvo joj se odvija u zadimljenoj kuhinji punoj ljudi, u toj se kuhinji odvija cijeli život, navečer uz upaljen televizor zbog kojeg se čini da su političari i društveni i sportski događaji dio privatne sv...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić