Jeste li se ikada zapitali otkuda dolaze priče ? Otkuda sve te kreativne ideje, pjesme, rime, nove riječi? Nastaju li one kao rezultat socijalizacije ili kontemplacije? Možda u našim glavama postoje neki djelići, krhotine raznih ideja koje se s vremenom spajaju u koliko-toliko koherentnu cjelinu, a možda su te priče i ideje već završene, gotove, samo čekaju na nekom drvetu ili oblaku ili u zraku, u očekivanju da ih neka kreativna, senzibilna i osjetljiva duša dođe "pokupiti", udahnuti, pa ispisati i uobličiti. Divan, bajkovit odgovor na pitanje otkuda dolaze priče krije se u knjizi Salmana Rushdieja : Harun i more priča (Vuković & Runjić, prev. Igor Grbić , 2000., originalno izdanje 1990.). Salman Rushdie je napisao ovaj roman dvije godine nakon što je postao meta islamskih fundamentalista koji su bogohulnim smatrali njegov roman Sotonski stihovi (Kvrga izdavaštvo, prev. Nikola Miličević, 2000.). Dakle, u vrijeme pisanja romana Harun i more priča Rus...
O književnosti, o čitanju kao mišljenju, o nužnosti pisanja i o onim trenucima kad se sretnemo s lijepim, s umjetnošću i kreativnošću. Piše Marija Ott Franolić